Osvajanje brončane medalje hrvatske reprezentacije 1998. jedno je od najvećih čuda u povijesti nogometne igre. Misterij "vatrenih" analizirali su brojni nogometni stručnjaci. Najviše ih je intrigirala teza - kako je Ćiro Blažević uspio s 13 igrača odigrati cijeli turnir Svjetskog prvenstva? Nikada prije (a niti poslije) nitko nije stigao toliko daleko s tako ograničenim resursima. Za svoje postignuće hrvatski je izbornik dobio priznanje struke: predsjednik Tehničke komisije Fife, menadžer Andy Roxburgh na Malti mu je uručio sat s posvetom ("treneru svih trenera").

Ćirina priča

Priča o 13 igrača koje je Ćiro koristio u Francuskoj nije posve precizna. Sveukupno je 16 hrvatskih reprezentativaca (od 22) nastupilo u sedam utakmica Svjetskog prvenstva. Ladić, Stanić, Bilić, Štimac, Jarni, Asanović i Šuker odigrali su sve utakmice. Šimić, Soldo, Boban i Vlaović imali su nastup manje. A preostala su petorica "sinova" imali minutažu ispod 50%: Prosinečki (304 minute), Jurčić (270), Marić (103), Krpan (15) i Tudor (14).

Činjenica da je praktički 11 igrača (među kojima je i vratar) energetski "preživjela" cijeli turnir, doista je za rubriku - "vjerovali ili ne". Nedostatak snage utjecao je i na povremene ispade dekoncentracije pojedinih igrača, od kojih je u sjećanju navijača jamačno najduže ostala pogreška kapetana Bobana u polufinalnom ogledu s Francuzima. Blažević je, dakle, prije 26 godina dokazao da je perpetuum mobile moguć i u nogometnoj igri. Za svoj je "znanstveni rad" dobio i međunarodno priznanje. Nakon 1998. nogometna evolucija nije zabilježila sličan primjer. Do današnjih dana...

Pokušaj primjene Ćirina poučka mediji prepoznaju u maksimirskom laboratoriju. Kritičari Sergeja Jakirovića sve učestalije plasiraju tezu da aktualni trener Dinama pokušava osvojiti prvenstvo HNL-a s 13 igrača!? Prema dosad viđenom, ljudi najvećeg Jakirovićevog povjerenja su Martin Baturina, Bruno Petković, Marko Bulat, Josip Mišić, Petar Sučić, Gabriel Vidović, Arber Hoxha, Takuro Kaneko, Dario Špikić, Kévin Théophile-Catherine, Maxime Bernauer, Stefan Ristovski i Mauro Perković. Baturina je kod Jakirovića ostvario 26 nastupa. Nikada, međutim, nećemo saznati kako bi se odvijala Dinamova povijest da je najskuplji igrač HNL-a dobio priliku zaigrati u posljednjoj Bišćanovoj utakmici, protiv AEK u Ateni. Bivši ga je trener cijelu utakmicu "ljubomorno" čuvao pored sebe, na klupi. Petkovića su donekle reducirale ozljede (19 nastupa).

Svejedno, novi je kapetan MVP maksimirske momčadi (14 golova, 7 asistencija). Od sedam Bišćanovih utakmica, Bulat je propustio tri. Standardnost je ostvario kod Jakirovića, u tandemu s Mišićem. Zadovoljavajućih 18 nastupa ima i Petar Sučić. Prema broju prilika (24 utakmice), i Vidovića bismo mogli uvrstiti među "lieblinge" aktualnog trenera. Međutim, činjenica da je Jakirović inzistirao na dolasku Hoxhe sugerira da stožer "modrih" nije bio posve zadovoljan Vidovićevim učinkom (četiri gola, tri asistencije). U skladu s time, još nema niti decidirane odluke glede otkupa njegova ugovora od Bayerna. Na početku nastavka sezone Hoxha je dobio prednost pred Vidovićem. U šest ogleda, pet puta je bio u početnom sastavu (i svaki puta zamijenjen). I dalje - bez učinka.

Slična je situacija i na kontra strani. Do 13. je kola Japanac Kaneko bio negdje, u zapećku. A onda je protiv Lokomotive zabio u sedmoj minuti nadoknade za pobjedu, i dosad je sakupio 21 nastup. Špikić ima utakmicu manje, ali je kao pričuva Kaneku odigrao prosječno tek poluvrijeme po utakmici. Nakon što se aktivirao (iz mirovine!?), 34-godišnji Theophile postao je najstandardnijim igračem Dinama. No, Jakirović je najviše "kemijao" sa stoperima. Imao je i dosta peha s ozljedama igrača zadnje linije. Stoga je u prijelaznom roku vraćen s posudbe Živković (tri nastupa), ali je Jakirović uoči gostovanja u Sevilli prednost ipak dao nešto iskusnijem Bernaueru. Među "nedodirljivima" su još i Ristovski, te Perković, premda je potonji debitirao tek u 11. kolu (nakon toga je propustio samo dvije utakmice, igrajući najčešće na poziciji lijevog beka).

Širenje kvote

Tko bi od aktualnog kadra u maksimirskoj svlačionici mogao proširiti "kvotu 13"? Najveći maksimirski mirakul svakako je Arijan Ademi. U 18 nastupa proveo je prosječno 49 minuta na terenu, a zbog neobičnog je ugovora započeo svega osam utakmica. Tibor Halilović je skupio deset nastupa, a prosječno je proveo u igri 20-ak minuta. Sandro Kulenović pojavio se u 17 utakmica, ali je odigrao svega 695 minuta (40 po susretu). Fran Brodić sveukupno je proveo na travnjaku 52 minute, pa je legitimno pitanje - zašto ga je Dinamo uopće vraćao s posudbe? Među "skrivenim potencijalima" su i dvojica novopridošlih igrača. Ronaël Julien Pierre-Gabriel odigrao je 81 minutu protiv Varaždina, a Takuya Ogiwara nastupio je u tri utakmice. Premalo za konkretniji dojam.

O obojici trenutačno skrbi liječnička služba. Kao i o Šutalu, Periću, Moharramiju, Rogu, Stojkoviću, Kačavendi i Emreliju. Prođe li Dinamo u četvrtak Betis, u naredna 24 dana "modrima" predstoji osam utakmica. Mogu li to riješiti s 13 igrača? Ćiro je bio samo jedan...