Otišao je iz Hrvatske kao relativno nepoznat igrač. Tipična priča o talentiranom igraču, koji ima važne fizičke potencijale (193 cm), a kojem u jednom trenu dolazi ponuda iz Italije, Serie A i vizija velikih iskoraka. U danu kada je Luka Modrić potpisao za Real Madrid, 27. kolovoza 2012. godine, Bruno Petković potpisao je ugovor za Cataniju. Ondašnji prvoligaš uzeo ga je temeljem preporuka skauta, koji su ga gledali kao juniora, računajući da će im biti akter i Primavere (onda U-21), te se pripremati za iskorak u prvoj momčadi. Imao je peha Petković jer zbog administrativnih problema (Hrvatska još nije bila u EU) Catania nije mogla registrirati igrača za službene utakmice. Umalo je zbog toga Petković napustio klub, ali je naposljetku dočekao u siječnju 2013. da može igrati za Primaveru.
Kako nam i danas odaju skauti čija je analiza doprinijela da član Serie A dovede Petkovića iz Hrvatske, igrač je odmah na treninzima pokazivao da je poseban talent. Trljali su ruke u tom klubu uvjereni da će im to biti vrlo isplativa investicija. Nije čudno za Talijane jer igrači koji su fizički snažniji odmah su im draži i u prednosti pred drugima. Kad uz to imaju izvanserijsku tehniku i vješto je koriste u igri, tada se tretiraju sigurnim ulogom...
Petković u Cataniji nije imao baš sreće s ljudima koji vode klub. Podosta čudnih događanja oko ugovora, uvjeta, ispunjavanja istih, statusa ovisnih o pristancima i slično, možda najbolju potvrdu dobivaju kroz vrijeme. Catania je kao klub dvije godine kasnije počela ponirati, a kada su postali prosjek C lige uslijedio je šok. Loše financijsko poslovanje vlasnika dovelo je do bankrota i klub je 2021. godine pao u D ligu, s amaterskim statusom...
Petković je do 2016. godine nešto malo (5) utakmica odigrao i u Serie A, ali ga je Catania posuđivala na više adresa u B ligu. Između ostalog i u Trapani, gdje je igrao tako dobro da je klub odlučio otkupiti njegov ugovor. Platili su Cataniji 600 tisuća eura. U Trapaniju, gdje nije nimalo lako biti trener a ni igrač, stolovao je Serse Cosmi, današnji trener Rijeke. Cosmi je bio specifičan lik talijanskog nogometa, pomalo egocentričan, stalno napaljen i agresivan, te nimalo konvencionalan. Vjerojatno je to jedan od razloga da je u Petkoviću prepoznao, među prvima, ne samo talent (jer to su vidjeli sve), nego način kako iz tog Croate izvući maksimum. Petković je, naime, i u Italiji imao raznih faza (ne)raspoloženja, ovisnih i o statusu kojeg je imao u klubu, odnosa s trenerima, formi i slično. Uostalom, to je i logika za sazrijevanje mladog igrača, pogotovo u tako teškoj konkurenciji calcia, gdje je možda i najteže u Europi da mladi dobiju prostor i strpljenje u odrastanju.
Cosmi je znao ludovati na neke Petkovićeve lakomislenosti u pristupu, ležernosti u dolasku na trening, ali je zato bio oduševljen Petkovićevim vještinama na travnjaku. Gdje je upravo ta opuštenost igre, instinkti kao vrline koja je prirodna a ne može se naučiti, doprinosila da Trapani djeluje ubojito. Tamo je Petković odigrao 38 utakmica, sudjelovao je u osvajanju trećeg mjesta u Serie B i igranju play-offa za ulazak u Serie A. To je povijesni iskorak tog kluba, u kojem je Petković ugradio 10 pogodaka i 8 asistencija. Način igre, stas, priskrbio mu je nadimak u medijima "malog Ibrahimovića" i u siječnju su došli iz A ligaša Bologne, te samo 6 mjeseci nakon kupnje od Catanije za 600 tisuća eura Trapani je prodao Petkovića za duplo, 1,2 milijuna eura. Drugi je to najveći transfer u povijesti tog kluba...
Iako su očekivanja bila velika, u Bologni, koja je živjela kompliciran period, Petković nije ostvario željeni iskorak. Tadašnji trener Roberto Donadoni u početku mu je vjerovao, dao mu je tri utakmice kao starteru, ali ubrzo je tada 23-godišnjem Petkoviću počeo isticati uglavnom propuste, a zanemarivati vrline. Vjerojatno je i igrač doprinio padu povjerenja, ali je, kako kažu i danas analitičari Bologne, zasluživao kudikamo više strpljenja i podrške kako od Donadonija, tako i od kluba. Jer, igrače kao Petković, koji nisu tipični centarforovi egzekutori, nego su i španeri, razigravači, doista je malo. U Italiji ih je, doduše, teško ukalupiti u rigidne taktičke postavke, pogotovo ako im treneri ne prepoznaju realne potencijale.
Sve ono što je znao prepoznati Serse Cosmi u Trapaniju, uskraćeno mu je potpuno u Bologni, zato je nakon godinu dana (i 22 nastupa, uz 1 asistenciju) i otišao u Veronu na posudbu. Djelovao je solidno kod Fabia Pecchije, odigravši 16 utakmica (2 asistencije), ali je naposljetku shvatio da taj nomadski talijanski nogometni život ne vodi iskoraku. Vratio se u Hrvatsku i u Dinamu, gdje je došao tiho i bez velikih očekivanja okruženja, uskoro je uhvatio ritam velikih iskoraka (klupskih i reprezentativnih)...
U petak će navršiti 28 godina i Petković ima još vremena napraviti inozemni iskorak i kroz reprezentaciju statusno osnažiti svoj nogomet. U Italiji bi danas sigurno mogao biti protagonist Serie A jer u Dinamu je sazrio igrački, a dojam je da upravo ovo vrijeme kada nakon jednog turbulentnog mu perioda karijere i negativnih doživljaja okruženja, Bruno Petković nagovještava karakterno sazrijevanje. To bi mu trebalo omogućiti kontinuitet iskoraka, a uspije li ga zadržati, e, tada će Petković biti veliko pojačanje i reprezentaciji. Za sada je veliki adut Dinama na Meazzi i uz brzog Oršića jedan vrlo zanimljiv tandem europskih kriterija...