Dinamo je u Razgradu pobijedio Ludogorec rezultatom 2:1 i s teškog gostovanja ponio kući prednost od jednog gola uoči uzvrata. S obzirom na sve što smo vidjeli tijekom 90 minuta utakmice trećeg pretkola Lige prvaka – aktualni hrvatski prvak može biti i više nego zadovoljan krajnjim ishodom. „Modri“ su, objektivno gledajući, u vrlo dobroj poziciji uoči druge runde na Maksimiru i samo ih korak dijeli od play-offa najelitnijeg klupskog najtecanja na svijetu. Koliko će, međutim, taj korak biti težak za napraviti? Ako je suditi prema najvećem dijelu susreta u Bugarskoj – poprilično težak.
Glasujte u anketi Sportskih novosti!
Momčad Ante Čačića furiozno je otvorila utakmicu s Ludogorecom i već poslije devet minuta šokirala domaćina i vodila 2:0 pogotkom Perića, odnosno autogolom Padta nakon Ljubičićevog prodora s lijeve strane. Činilo se u tim trenucima da je Dinamo u Razgradu pronašao optimalnu radnu temperaturu i da će neprikosnoveni bugarski prvak pred svojim navijačima doživjeti ozbiljan potop. Takve su se slutnje, međutim, vrlo brzo ugasile. Ludogorec je u 22. minuti, preko Tekpeteyja (koji je iskoristio Livakovićev kiks) zabio za 2:1, a konstelacija odnosa na terenu dijametralno se promijenila u odnosu na otvaranje susreta. Bugari su preuzeli konce igre i konstantno pritiskali, a Čačićevi su odabranici uglavnom bili u podređenom položaju. Gotovo 70 minuta hodali su po rubu i na koncu, uz puno sreće, uzeli puni plijen.
U ofenzivnom smislu, Dinamo je imao problema s distribucijom lopte i manjkom uigranih mehanizama kojima bi se stvarale prilike pred golom suparnika. Većina napada svodila se na „mišiće“, odnosno individualnu kvalitetu i poneki bljesak Baturine ili Oršića, a u kasnijem dijelu Špikića ili eventualno Menala. Ivanušec je djelovao kao da je potpuno izvan natjecateljskog ritma, Drmić se izgubio među robusnim Ludogorecovim stoperima, a Petković je, nakon ulaska, odigrao pola sata igre koje bi bilo najbolje zaboraviti.
Osobitih problema „modri“ su imali u defenzivnom dijelu. Iako je Čačić već nakon dvostrukog vodstva povukao momčad u blok, Ludogorec je poprilično lagano dolazio u Dinamovu posljednju trećinu i prijetio Livakovićem vratima. Opet je bilo propusno po bokovima... Premda je Ljubičić generalno odigrao solidnu utakmicu, pojačani pritisak na njegovoj strani ponovno je prokazao da se naprosto ne radi o igraču kojem je bočna pozicija prirodna i koji ima usađene bekovske kretnje i reakcije. Iako je, za razliku od njega, Ristovski školovani bek - on je također imao problema na drugoj strani. Vjerojatno najbolji Dinamov igrač bio je Josip Mišić koji je anticipirao čitav niz bugarskih napada u opasnoj zoni i djelovao kao najsigurnija karika Čačićevog sastava.
Sve u svemu, iako će Dinamo u uzvrat ući s povoljne pozicije, potrebne su velike promjene u taktičkom, ali i u kadrovskom, pogledu kako bi se pobijedio Ludogorec. Fortuna je varljiva, a Šimundžina momčad namirisala je krv.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....