Tako blizu, a zapravo baš daleko. To je bio dojam koji sam imao na Meazzi prije 22 godine nakon dvoboja Milana i Dinama. Bilo je blizu, a zapravo je daleko, to je bio dojam s tv ekrana nakon dvoboja Milana i Dinama od 14. rujna. U nogometu često, sve strukture pratitelja, mediji, analitičari, pa čak i puno igrača i trenera, misle da oni favorizirani i nisu baš tako jaki.
Onda dođe utakmica i taj dojam kako je to tako vrlo se često potvrdi, ali favoriti pobijede. Ima i izuzetaka, naravno, pa je tako Dinamo srušio Chelsea. No nakon 4 kola u skupini, Englezi su prvi, a Modri posljednji u grupi. Realnosti odnosa, u kojem je nešto uvjerljiviji dojam da je Dinamo mogao i trebao napraviti više u dva ogleda s Red Bull Salzburgom.
Faktor poklapanja
Dinamo sada mora nadoknađivati propušteno s najjačima u grupi. Prvo s Milanom, a potom u Londonu s Chelseajem. Težak pa onda i najteži suparnik. Nekoliko brojki će nam odati dojmove težine ovog dvoboja s Milanom. Rossoneri su u pet susreta u povijesti pet puta pobijedili Dinamo. Dva puta u Zagrebu (1973., 3:1, 2000., 3:0). Rafael Leao je trenutno među najtraženijim (i najbržim) napadačima u svijetu, za kojeg je upravo Chelsea spreman platiti 120 milijuna eura. Taj Leao ima nakon Viniciusa Juniora najveći broj odlučnih driblinga u četiri kola LP-a, 12, i sudjelovao je gotovo u svim golovima momčadi, ali nije još postigao gol. I zato je posebno motiviran u Zagrebu, jer na kontu ima samo jedan pogodak u LP, i to lani s Atleticom. Oliver Giroud je u LP-u postigao ukupno 19 pogodaka, od toga čak 14 u gostima (74 %). To sugerira da bi u Zagrebu mogao biti jako velika opasnost za Livakovića.
Dinamove brojke ukazuju da nakon uspjeha s Chelseajem ima dva poraza zaredom (Milan, RB) i remi s RB-om, uz 2:5 gol-razliku. I mora pobijediti da bi se nadao ostanku u Europi.
Može li Dinamo računati da će svladati suparnika koji u Zagreb dolazi s imperativom pobjede i čiji novi vlasnik najavljuje da bi ispadanje u grupi bila financijska (60 milijuna eura) i katastrofa za prestiž novog projekta uspona u europske vrhove? Pod preduvjete svrstavamo Dinamove zadatke da budu borbeni, fokusirani i rastrčani kao protiv Chelseaja. Pod uvjete tretiramo nužnost hrabrosti, preciznost pasa i završnice, tehničku kvalitetu igre i viši ritam njene izvedbe. Uz to treba se dogoditi treći faktor, tzv. poklapanje. Treba blokirati moćnu lijevu stranu Piolijeve momčadi (Theo-Leao), stalno držati u klinču Girouda, potom ako ne bude sreće da Diaz preskoči utakmicu ne dozvoljavati mu da prima loptu okrenut licem prema golu Livakovića i krene u prodor kroz sredinu, između linija. Uza sve to treba imati sreće da u prilikama koje će Milan sigurno stvoriti bude nepreciznosti njihovih napadača ili večer razbranjenog Livakovića.
Količina preduvjeta, uvjeta i poklapanja sugerira da Dinamo ima nemoguću misiju? Ne, to su realnosti odnosa između dvije momčadi, i koliko će Modri riješiti svojih zadataka proporcionalno će spriječiti Milanove igrače u njihovim zadacima. Primjerice, ako se blokira Leaa - Hernandeza, Milan postaje jaloviji u napadu. Ako se hrabro napadne posljednja linija Milana, ona u pravilu prima barem gol po utakmici. Zato i govorim o poklapanjima, koje treba isprovocirati i zaslužiti svojim učinkom, te izazvati suparničke minuse u igri.
Križni put
Dinamo ne može otvoreno napasti Milan jer otvaranje prostora u obrani garantira Milanovu realizaciju šansi. Hoće li biti u 5-3-2 (5-4-1), 4-5-1 ili 4-4-2, za Dinamo je samo pitanje brojki. Dinamo se mora braniti s 11 igrača, a stvoriti šanse za završnicu s barem 4-5 aktera. Je, križni put, ali velike se pobjede događaju samo s velikim igrama i učincima. I bez straha. Realnost je da je Milan taj koji ima puno toga za izgubiti, a ne Dinamo. Modri mogu samo puno dobiti...