Ovaj put nije bilo klasičnog junaka, a ni tragičara utakmice. Bio je to rezultatski miran derbi, mreže su ostale nedirnute, igrački je to izgledalo gotovo ravnopravno, no Dinamo je ipak bio taj koji je kontrolirao zbivanja na travnjaku. Poglavito zahvaljujući Josipu Mišiću (28), iskusnom veznjaku Plavih, koji je svojim dirigentskim štapićem držao sve niti igre zagrebačkog sastava. Odgovoran i discipliniran u defenzivnom dijelu, a kad je imao loptu u nogama, uvijek je imao rješenje za pravodobno proigravanje suigrača prema naprijed.

I sad se definitivno može reći da je Dinamov ožujski pad u igri - što je donijelo i rezultatsku krizu, te odlazak trenera Ante Čačića - zapravo bio uvjetovan Mišićevom lošijom formom. Jer, Dinamo u svojoj rotaciji jednostavno nema zamjenu za igrača poput Mišića. Za klasičnog zadnjeg veznog, koji u nogama ima snagu i motoriku za zaustavljanje suparničkih akcija, a u glavi software za počinjanje napada svoje momčadi.

Najteža Mišićeva bitka

Mišić nam je jednom rekao kako se najbolje osjeća kao ofenzivni vezni, ali bez problema prihvaća trenerske zahtjeve i baš se na ovoj poziciji prometnuo u jednog od ključnih igrača plavoga stroja. Igrač je kakvoga svi treneri vole i žele imati u svojoj svlačionici.

Prije dvije i pol godine, Mišić je vodio najtežu životnu bitku, operirao je tumor testisa, sad je srećom sve u najboljem redu. Vratio se na travnjak, bolji nego ikada, golemo iskustvo koristi na najbolji način i neprijeporno će izbornik Zlatko Dalić morati ozbiljno razmisliti o uručivanju poziva Dinamovu veznjaku.

Splitski je derbi ponudio kvalitativno siromašan i za običnog navijača teško gledljiv nogomet, s obostrano mnogo opreza i malo prilika za pogotke. No, posve je shvatljiv bio takav pristup obojice trenera. Naime, Hajdukov strateg, Ivan Leko, izvukao je pouku iz maksimirskog dvoboja, kad je krajem veljače u derbi uletio “bez dečka i devetke”, kak’ bi se to reklo među igračima belota u Zagrebu.

DAMIR KRAJAC Cropix

Zanesen i omađijan medijskim najavama zagrebačkog derbija, koje su nudile tezu da Hajduk samo treba doputovati i da će dvorskim borbama razdrmani Dinamo sam od sebe ponuditi na pladnju bodove gostima iz Splita, Leko je u svemu zanemario samo jednu stvar. Taj Dinamov, zagrebački prkos, taj inat i želju za (samo)dokazivanjem onda kad je to najvažnije! I Hajduk je “grlom u jagode” uletio Plavima u Maksimir, koji su odigrali jednu od najboljih ovosezonskih utakmica i igrački i rezultatski “unakazili” Splićane.

Dinamo primio samo jedan gol

Leko je, dakako, izvukao pouku i nije mu na pamet palo ponoviti sličnu pogrešku i jurnuti prema vratima Plavih, unatoč spoznaji da je oko 30.000 navijača na Poljudu željelo baš takav scenarij. Ovaj put iskusni Leko nije podlegao iskušenju i od prve je minute bilo jasno da će voditi utakmicu na pragmatični način: ne možemo li pobijediti, onda bome ne moramo ni izgubiti! Tako je, eto, i bilo: Hajduk nije mogao do pobjede protiv čvrstoga Dinama, ali nije se ni ponudio Plavima kao u Zagrebu.

S druge, pak, strane, Igor Bišćan je ionako poznat kao trener koji voli discipliniranu, dobro organiziranu i kontroliranu igru. Uostalom, Bišćanove brojke otkad je u Dinamu sve zorno ocrtavaju: na pet utakmica, u posljednja 22 dana, Dinamo je primio samo jedan jedini pogodak (protiv Lokomotive u 2:1 pobjedi), upisao je tri pobjede, razlika pogodaka je 8:1. Dvaput je remizirao čistih mreža, a na posljednja četiri dvoboja Plavi nisu primili zgoditak!

Stoga se predobro znalo da će Dinamo i na Poljudu izgledati čvrsto, da će Splićanima biti teško probiti plavu obrambenu liniju ispred Livakovića. Posebno u situaciji kad je Zagrepčanima i remi donosio golemo slavlje i naslov prvaka! Ne, nije Bišćan igrao na bod, štoviše, ali svakoga je trenutka bilo jasno da njegova momčad neće bezglavo jurnuti, ni srljati prema naprijed.

I zato smo, očekivano, dobili ovakvu, obostrano kontroliranu utakmicu, u kojoj su u prvom planu ipak bile trenerske taktičke zamisli. No, nema mjesta razočaranju, poglavito zato jer je ovo bio jedan od mirnijih derbija u povijesti, bez ijednoga kartona (!?) i definitivno se nikakvi “repovi” neće povlačiti iza splitskoga okršaja.