Sada je potpuno jasan jedini razlog zašto je Kovačević i dalje trener Modrih! Dinamo izgleda kao veliki nesporazum

Dinamo je u Lilleu gadno vonjao na onaj koji 49 godina nije uspio odigrati europsku utakmicu nakon Božića jer nije ni pripremljen niti posložen da bi se mogao nositi s dobrom europskom momčadi, a nakon poraza 4:0 najbolji je bio vratar Ivan Filipović s pet obrana jer je spriječio katastrofu. Nećemo pisati da se radi o dekadenciji jer su plavi i proteklih sezona imali pojedine nastupe za zgroziti se, ali jasno je - ovako se ne može igrati Europa. Bude li se ponavljalo, neće biti prolaska skupine. Nakon Celte, i Lille je sve riješio u prvom poluvremenu pa se poigrao s Dinamom kao da igra kup s trećeligašem.

Modri su po svim pitanjima zaslužili – jedinicu! Htjeli su se braniti u srednjem bloku, a bili su zaboravni poput ribice, nisu zatvarali ključne igrače Francuza pa je ostao dojam kako se domaćini nisu morali ni oznojiti da bi riješili pitanje pobjednika. Od Mišića nadalje bili su samo statisti u predstavi. Zbog ozljede Morisa Valinčića i nepostojanja odgovarajuće zamjene, Dinamo je natjecateljski dramatično pao, u Francuskoj je išao s ružama na balističke projektile. Tamo gdje suparnik ima "rakete", na krilima, Modri su im suprotstavili najmlađe i najneiskusnije igrače, međutim daleko je bitnije što ekipa kao cjelina nije funkcionirala.

Teško je reći je li Dinamo bio skromniji s loptom ili bez nje. Bila je to bolna i nedopustiva nemoć, a kad nisi pravi, protivnik koji je i inače jači djeluje još dominantniji nego što bi trebao. Možda je John Beaton jedini Škot koji sudi prekršaj u napadu za blago guranje u leđa, možda bi u nekom drugom raspoloženju pustio taj gol Bakrara, ali to ništa ne bi promijenilo jer Dinamo nije za ozbiljno postojao.

Ovaj Dinamo trenutačno izgleda kao veliki nesporazum – od nerazumijevanja među igračima na terenu do golemog nesklada uloženog i očekivanog od dobivenog. Nema igre, nema brzine i preciznosti akcija, nema prave energije, čak niti srčane borbe, a niti pojedinačnih poteza koji bi pokrenuli ekipu. Jedini spas da se održi na nogama je u SHNL-u, da nastavi pobjeđivati domaće susrete pa da se u Maksimiru zbroje i vide kako mogu dalje.

Jasno je da je Mario Kovačević i dalje trener samo zato što je predsjednik Zvonimir Boban, jer jedino on vjeruje u rad i struku više nego šok terapije, na projekte na duge staze više nego trenutačne efekte, može ga održati u sedlu. Do kraja polusezone Dinamo mora bolje da bi zadržao mir.