Tablica je Dinamova najjača legitimacija, uvjerljivija od igara na terenu jer otkako je krenula skupina Lige prvaka osjeća se teret europskih nastupa na izvedbama maksimirske momčadi u HNL-u. Po trenutačnom stanju Modri sigurno idu po još jednu titulu. Iako je deset kola tek korak dalje od “frtalj sezone” kako bi rekli Purgeri, samo kataklizma u plavoj kući mogla bi dati šansu pratiteljima, koji su već ostali toliko daleko da ne mogu uhvatiti niti Dinamovu sjenu.

Samo jedan gaf

Momčad trenera Ante Čačića u deset susreta ima devet pobjeda i tek jedan neodlučen ishod, od savršenog učinka dijeli je smo rezultat u Varaždinu, koji je bio 1:1.

Iako su te večeri BBB tražili odlazak trenera, iskusni Čačić uzletio je i zaredao serijom uspjeha u prvenstvu i Europi, te sad može zaista spokojan na reprezentativnu stanku. To što je Dinamo napravio od 9. srpnja i starta natjecanje kad je osvojio Superkup do danas impresivna je dionica koja će biti zapisana na stranice posvećene najboljim etapama kluba.

Prvi pratitelj Hajduk je na 11 bodova zaostatka, to je distanca kakvu je protiv Dinama jako teško ili nemoguće nadoknaditi, no Europa troši i Modri će zacijelo imati pokoji pogrešan korak.

Zato i ne slave prije vremena jer daleko je zadnje kolo, i to je jedino na čemu na Poljudu mogu uzgajati to jedno malo zrno nade. Kad su ostali već ionako digli ruke od potjere.

U Kranjčevićevoj s Lokomotivom Dinamo je samo na mahove bio pravi, dopuštao je domaćinu dovoljno prostora za igru, a u završnici su Lokosi zaslužili izjednačujući gol. Ipak, njihova slabost u realizaciji, te kvaliteta i rutina Modrih bili su dostatni da i ovaj put, kao što je u Veliko Gorici također bilo za malo, sva tri boda budu na kontu vodeće momčadi prvenstva.

U deset kola Dinamo su uglavnom vukli “stari asovi”, predvođeni Mislavom Oršićem i Arijanom Ademijem, osim što je Martin Baturina bio igrač derbija s Hajdukom. Licem u lice svakom su rivalu dokazali da su bolji, međutim, sa svima osim s Lokomotivom moraju još triput igrati.

Dimenzija iznad

Dinamo je ponovno dimenzija iznad HNL-a, ova sezona zasad nas vraća na ne stara, ali ne tako davna vremena, kad se borba vodila za drugo mjesto naniže. Pokazali su to Modri i u međunarodnoj konkurenciji, ali i u domaćim ogledima. Gdje god je trebalo. Po rezultatima, ali i klasi koju imaju. U početnoj postavi i na klupi.

Koliko god Čačić inzistirao da je domaća liga otac i majka, nakon ovakvog starta i ozbiljne zalihe koja dopušta i pokoji kiks u nastavku HNL-a, sav fokus i sve karte po povratku klupskih natjecanja, nakon utakmica Vatrenih, moraju biti bačena na Ligu prvaka. Tamo je šansa da se ispiše povijest. Sad i tko zna kad. RB Salzburg će ključno odrediti modru jesen, a potom i finiš s Milanom i Chelseajem. Lakše će biti ući u te oglede sa spoznajom da je nacionalno prvenstvo čvrsto pod kontrolom.