
Dragutina Dragu Božića povijest pamti kao onog Dinamova predsjednika koji je u vrijeme Hrvatskog proljeća vratio šahovnicu u klupski grb, čime je razbuktao nacionalni ponos i uslijed čega na čelu "plavih" nije mogao izdržati dulje od dvije godine (1970.-1972.). Dok s vremenskim odmakom od 25 godina vrtimo kadrove romantiziranog i toliko puta opjevanog Valentinova 2000. godine, kada je politički projekt Croatije ustuknuo pred raspoloženjem navijačkog naroda, bizarno zvuči da je Drago Božić ostao jedini član klupske Skupštine koji se tada usprotivio povratku imena. Sva težina simboličkog kapitala koji je Dinamo godinama vukao za sobom starog gospona nije mogla nagovoriti da prevrne kaput.
"Oprostite, ali ne mogu vam potpisati ovu izjavu. Ja ostajem na liniji predsjednika Tuđmana", zahvalio se Božić ključnom veznom igraču Milanu Šulentiću koji je tjednima ranije diskretno pripremao teren za povratak imena.
Ima li još romantike?
Kao vječni Zajecov terenski radnik, Šulentić je Dinamove skupštinare obrađivao još od početka prosinca 1999., kada je klupski predsjednik Zlatko Canjuga javnosti otkrio sadržaj navodne oporuke državnog poglavara, želju da "djeci vrati Dinamo". Pozicionirajući se za sljedeći predsjednički mandat, Canjuga se upustio u akciju, pa je na sastancima kod zagrebačkog poduzetnika Željka Šelendića u društvu Velimira Zajeca i Zdravka Mamića razvijao akcijski plan. Ondje je odlučeno da Šulentić ima prerasti u prvog operativca, pa je ovaj Karlovčanin siječanj 2000. proveo obilazeći adrese skupštinara. Kada je dobio privolu njih 35 (od ukupno 44), potpisane izjave spremio je u sef i čekao dan odluke. Pored nekadašnjeg predsjednika Božića jedino se još Ćiro Blažević uvjetno protivio povratku imena, agitirajući za domobransku varijantu Dinamo-Croatia.
"Imamo Dinamo", pred zakuhalim mnoštvom ispod zapadne tribine Zajec je na koncu objavio sretnu vijest, i ne znajući da zapravo čita obiteljsku poslanicu Mamićevih za sljedećih dvadesetak godina. Uz pomoć Mirka Barišića prodorni je poduzetnik ubrzo izgurao iz igre sve navijačke favorite i apsolutistički zavladao klubom. Kada se sljedeći put navirio u Maksimir, Zajec je to učinio kao trener, ali nije dugo izdržao u sedlu. "Imamo Dinamo", ponovo je uskliknuo u ožujku 2024. godine kada je navijačka lista "Dinamovo proljeće" pomela konkurenciju na prvim demokratskim izborima, ali samo godinu dana poslije romantika se ugasila i klub se suočava sa svakodnevicom u kojoj predsjednik Zajec i predsjednik Uprave Zvonimir Manenica ne dijele istu poslovnu frekvenciju.
Klub nije propustio priliku marketinški poentirati na priči o Valentinovu, pa je upravo u promet pustio vintage kolekciju dresova iz 2000. godine, ali dolje na terenu priča više miriše na onu "antivalentinovo" parodiju kojom se Let 3 svojedobno izrugivao Danu zaljubljenih. Dinamo ove sezone u hrvatskoj ligi igra nogomet u koji se nemoguće zaljubiti i u šampionskoj je utakmici živ samo zahvaljujući rasklimanim kampanjama Hajduka i Rijeke. Početkom 2025. Fabio Cannavaro je slatkom kanconom nakratko razigrao leptiriće u trbuhu Dinamova navijača, momčad je pobijedila Milan i nakon dugo vremena odigrala top utakmicu na gostovanju u Osijeku, ali samo da bi se odmah vratila dobrom starom bluesu. Protiv Šibenika su se "plavi" mučili, a u Bjelovaru sretno spašavali kožu. Ova posljednja iskustva sve jasnije utvrđuju dojam da je Dinamo uzalud izbrojao milijune na trenerske otpremnine jer se Cannavaro muči poput Sergeja Jakirovića i Nenada Bjelice.
Tinejdžeri nose optimizam
Današnjoj momčadi očito kronično nedostaje klase, pogotovo kada u konkurenciji nema ozlijeđenih Brune Petkovića i Petra Sučića. Živnuo je na startu Cannavarova mandata Martin Baturina, ali za napad na titulu Dinamu će trebati nešto jače i postojanije od povremenih minijatura Baturine i probuđenog Luke Stojkovića.
U turbulentnom tjednu koji je počeo smjenom sportskog direktora Marka Marića, da bi u nastavku hrvatskog prvaka na konopcima držao Bjelovar, za dašak romantike pobrinuli su se oni čija je obveza širiti ljubav. Tinejdžeri, dakle. Momčad Kristijana Polovanca je u srijedu odigrala veliku utakmicu ondje u sjeni novog Nou Campa, držeći u okviru juniorske Lige prvaka Barcelonu u vječnom šahu. Na terenu nogometna postmoderna s visokim presingom u izvedbi nekih novih Dinamovih klinaca, a u navijačkoj predstavi razlog za romantiziranje nogometa. Sljedeće "plavo" Valentinovo bit će ugodnije jer su na horizontu Leon Jakirović, očito sljedeći u nizu klasnih i skupih hrvatskih braniča nakon Joška Gvardiola i Luke Vuškovića, te njegov dežurni asistent Sven Šunta, desetka za budućnost nakon Martina Baturine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....