Bukayo Saka iz kornera je oštro zavrnuo u peterac, a vratar nonšalantno naskočio na suparničkog igrača i sekundu kasnije gledao loptu kako mu se niz trbuh i bedro kotrlja u mrežu. Ni prvi niti posljednji put kako je golman pogrešno procijenio centaršut, ali što kada se taj samouvjereni golman, kao u našem slučaju, zove Emilio Martinez i godinama je već ‘jedinica‘ svjetskog prvaka Argentine?
Martinezov jeftini gol na oproštaju od Stare godine sažima svu muku vratarskog poziva. Ovim simpatičnim harakirijem golman Aston Ville otvorio je dotad zaključanu i vrlo napetu utakmicu. Arsenal je u sljedećih dvadesetak minuta napunio gosta iz Birminghama s četiri pogotka, a Villini su navijači – ne po prvi put – preispitivali vratarske kompetencije 33-godišnjaka iz Mar del Plate. Otprilike, Martinez je tempirana bomba, možemo li zaista s njim na golu napasti titulu?
Premda ponekad voli cirkusirati na golu, Martinez je nesumnjivo visoka međunarodna klasa, čemu u prilog svjedoči i njegov ‘palmares‘ iz nacionalne momčadi: 57 nastupa za Argentinu, jedna svjetska titula, dvije osvojene Cope Americe. Status će nesumnjivo zadržati do ljeta i Svjetskog prvenstva, jer osim što se šampionska postava ne mijenja bez velikog razloga, za mirnoću i stabilnost momčadi ne preporučuje se užurbana rotacija među vratnicama.
Problem u visokoj plaći
I ovdje zaobilaznicom dolazimo do Dinama. Nezadovoljni oscilacijama u formi Ivana Nevistića i njegova sekundanta Ivana Filipovića, na ovu su temu proteklih tjedana često debatirali u Maksimiru. Premda je momčad na odmor otišla kao lider SHNL-a i kandidat za još jedno europsko proljeće, u klubu su prelomili: za sretan rasplet sezone neophodan će biti Dominik Livaković. Svjestan da mu visi mjesto u prvih jedanaest Zlatka Dalića, vratar nacionalne momčadi odradio je svoj dio posla tako što se pobrinuo da na posudbi u Gironi ne odigra ni minutu. Na papiru barem, i dalje je živa teorija u kojoj će Martinez i Livaković podijeliti teren, kao što su to učinili u polufinalu Svjetskog prvenstva u Kataru.
Taktičkim manevrom, izbjegavajući nastupe za Gironu, hrvatski vratar sebi je sačuvao mogućnost da u sezoni zaigra za dva kluba, što je zakonski limit, ali onda se pojavila neočekivana prepreka. Livaković u Fenerbahçeu zarađuje golem novac, turski mediji izvještavaju o plaći većoj od 3 milijuna eura godišnje, što znači da bi Dinamo posudbu morao alimentirati nekim nebuloznim iznosom ili bi se Livaković morao odreći lavovskog dijela plaće. Ako znate da je Dinamo već posudio Ismaëla Bennacera i tu ‘privilegiju‘ Milanu platio 1,5 milijuna eura, jasno je da nova skupa posudba ne bi imala previše smisla. Dinamo jednostavno nije taj klub: unajmljujući Bennacera ispucao je svoj bonus rizičnih poslova za jednu sezonu, a sada bi zbog financijskog zdravlja trebao nešto i zaraditi. Ili barem uštedjeti...
Drugim riječima, Livakovićev transfer u Maksimir opasno visi i prvi golman nacionalne momčadi morat će pod hitno izmisliti i alternativnu opciju ako želi do ljeta sačuvati mjesto na golu ‘vatrenih‘. Čak i kada zapne u karijernoj gabuli, na ruku mu ide podatak da konkurencija nije u velikoj formi. Dominik Kotarski jesenas je nanizao impresivnu seriju samoubilačkih akcija na vratima Kopenhagena i pravo je čudo da ga trener još uvijek vidi kao prvi izbor, dok je Ivica Ivušić u Hajduku prepustio mjesto mladom Toniju Siliću. Ivor Pandur, kao četvrti izbor, može se pohvaliti dobrom sezonom u Hull Cityju, ali u konačnici to je samo drugi razred engleskog nogometa. Osvajač mundijalskih medalja u startu traži nešto više.
Nisu tolerirali pogreške
Sve navedeno u kontekstu Dinama dovodi nas na početak priče. Ako si ne mogu priuštiti Livakovića, plavi će rješenje tražiti u vlastitom dvorištu, između Nevistića i Filipovića. Vlastitog Gigija Donnarummu nisu odgojili, jer u Dinamu nikad nema vremena za toleriranje pogrešaka u vratarskom pubertetu. Dinko Horkaš zbog toga danas brani u Las Palmasu, Kotarski je već prošao pola Europe, Adrian Šemper je u Pisi, a sutra će istim putem krenuti i sljedeća golmanska uzdanica iz omladinske škole.
U polusezonskim pregledima SHNL-a na više je mjesta kao najbolji vratar lige izronio još jedan bivši dinamovac, Oliver Zelenika. Iza njega je zaista već nekoliko odličnih sezona u Varaždinu, ali jedan jeftino inkasirani gol na Poljudu, kada je ničim izazvan gurnuo poklon-bon suparničkim napadačima, sugerira da Zelenika nije Superman među hrvatskim vratarima. U ovom trenutku hrvatski nogomet nema svojeg Courtoisa ili Donnarummu, u najboljem slučaju ima tek Martinezova dvojnika u liku Dominika Livakovića, ali ne treba zbog toga gubiti glavu. Vratari griješe i griješit će, njihove su greške često skupe, ali uz malo više kredita Nevistić i Filipović mogu izrasti u kvalitetna rješenja za Dinamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....