Vrednujući potencijale kluba i kadra te statuse unutar natjecanja, Sevilla je apsolutni favorit protiv Dinama. To je svima jasno. Ne samo zato što je roster španjolske momčadi procijenjen na 425 milijuna eura, četiri puta više nego Dinamov. Sevilla je klub koji ima samo jednu titulu prvaka Španjolske, i to iz 1946. godine, ali zato ima u proteklih devet godina četiri osvojene Europske lige. Uzmemo li razdoblje od 2007., kada su osvojili Kup UEFA, ispada da su osvajali drugu po važnosti europsku titulu svake tri sezone. Taj podatak nam ukazuje na dvije stvari.

Prvo da Sevilla nema dovoljno snage (resursa) da se nametne za prvaka lige, a drugo da su specijalizirani za europski natjecateljski dril druge razine. U Španjolskoj im nedostaje novca da bi se nametnuli pored velikana iz Madrida i Barcelone, a u Europi teško se probijaju u Ligi prvaka jer je konkurencija i teža. Korijen tih limita je da Sevilla stvara novac pronalaženjem igrača manje vrijednosti koje može podignuti u kvaliteti i onda kvalitetno prodati. Klub nema jednog bogatog gazdu nego sociose (članove) i samo tako može funkcionirati na visokim razinama. Otkako se 2019. godine iz Rome vratio ideolog nove ere Seville, direktor Monchi, ona se opet uzdigla natjecateljski, ima kvalitetan odnos prihoda i rashoda, a što je važno, u ovoj sezoni taj stabilni rast reflektira se statusom jedinog pratitelja Reala u trci za naslov. Jedan od dva prvenstvena poraza bio je upravo u Madridu, i to je uzrok razlici od četiri boda u korist Reala. Objektivno je da Sevilla nema snagu Reala, ali ovisit će o formi na proljeće može li biti iznenađenja...

Sevilla s Julienom Lopeteguijem igra jasan nogomet. To je ideja posjeda lopte i kontrole ritma utakmice, visoki presing, i hitra tranzicija u oba smjera. Znakovito je da Sevilla ima najbolju obranu lige, primila je tek 16 pogodaka u 24 kola (prosjek 0,66), ali da cijenu čvršće obrane plaća priličnom neefikasnošću. Postigli su 36 pogodaka (1,5), što je isti skor kao i dvanaestoplasirana Valencia, a pet klubova gornjeg dijela tablice je efikasnije od Seville.

Upravo zato su dovedeni ove zime Martial iz Man. Uniteda te Corona iz Porta, kako bi se ubojitost napada podigla na višu razinu. Za sada se to još nije pokazalo. No, Lopetegui je strpljiv tip, koji kao trener dijeli direktorovu filozofiju kolektiva. Ne voli da mu se igrači individualno ističu nauštrb momčadi, zato kad dođu novi akteri trebaju vremena za prilagodbu. U tom se smislu pojašnjavaju tri remija u posljednjih pet kola, s klubovima iz donjeg dijela Primere. Lopetegui i Monchi su od ljeta 2019. godine odradili 80 transfera, upravo zbog klupske politike poslovanja, pa su usponi i padovi forme logični. U ovoj sezoni je zbog ozljeda i COVID-a Lopetegui koristio 31 igrača, što sugerira uzroke čestim promjenama sustava i (uspješnoj) prilagodbi situaciji.

Priča kao sa Spursima

Dinamo zato ima jako težak zadatak, ali ne i nemoguću misiju. Taktički gledano jasno je da će biti podređeni, jer Sevilla igra brže, čvrsto i kompaktno, uz bolju kvalitetu kadra. Modrima je to priča kao i sa Spursima, dakle čvrsti defenzivni blok, apsolutna koncentracija u čuvanju suparnika, dupliranju, disciplina u 5-4-1. Da bi gajio ambiciju aktivnog rezultata, Dinamo će morati težiti igri, odnosno koliko god može nametnuti posjed. Sevilla ne voli juriti za loptom jer onda teško kontrolira igru i nerijetko gubi kompaktnost. Tada je ranjivija. Što se vidi i u bitno slabije učinku u gostima. Da bi se tako nešto odvijalo Dinamova momčad će trebati izdržati ritam te razine utakmice i pružiti tehnički i taktički svoju najbolju partiju.