Svašta je maksimirski klub doživio i preživio u turbulentnoj povijesti, ali još nikad nije smijenio trenera (i sportskog direktora) na – auto-cesti! Dosad je, među najbizarnijim potankostima, bila ostavka trenera Marijana Vlaka, izrečena u veljači 1998. u Suhopolju, nakon 1:0 pobjede(!) protiv Mladosti 127, ni danas nam nije jasno kako je i zašto je trener Dinama podnio ostavku u tom slavonskom mjestašcu, a nije čekao povratak u Zagreb...
Ante Čačić je, pak, postao bivši pod okriljem noći i udarima bure, negdje između Šibenika i Zagreba, na smiraju srijede. Zanimljivo, službene klupske objave, kao i potvrde te odluke nije bilo!? Mediji su iz svojih izvora dolazili do informacija, pa je u cijeloj priči ostalo nejasno ono najvažnije: tko je to smijenio Čačića? Predsjednik Barišić i njegovo savjetodavno tijelo? Ili novopostavljena klupska Uprava, na čelu s Vlatkom Peras, član koje je u sportskom segmentu Dario Šimić, ali zadužen za "skautiranje" i rad omladinske škole? Usput, jedan od zapaženih članova Barišićeva savjetodavnog tijela, u trenucima kad je portalima već strujala vijest da je Čačić smijenjen, pojma nije imao da je sportski direktor i trener u statusu bivšeg...
I to ponajviše ocrtava situaciju u kakvoj se Dinamo danas nalazi. Ozbiljan klub ne mijenja trenera na auto-cesti, telefonskim pozivima. Ozbiljan se klub ne dovodi u situaciju da podlegne histeriji dva sata nakon utakmice. U ozbiljnom su se klubu čelni ljudi trebali sastati već nakon subotnjeg remija u Velikoj Gorici i donijeti neke strateške odluke vezane uz trenera (i sportskog direktora), tada je, naime, zazvonilo zvono za uzbunu. Svakome tko imalo poznaje nogomet, to je bilo jasno. I u danima do skliskog šibenskog kup-dvoboja, trebalo je imati plan A i plan B.
Nitko mu nije ništa rekao?!
U tih nekoliko dana trebalo je odlučiti hoće li se mijenjati trener u slučaju posrtaja u Kupu. Adekvatno tome, trebalo je i pronaći novoga trenera, razgovarati s njim i objasniti mu situaciju i planove. To je sve trebalo biti jasno prije utakmice u Šibeniku. A dogodilo se sasvim suprotno. Nikakvog plana nije bilo, samo stihijska nada "valjda ćemo pobijediti Šibenik". Takvo razmišljanje smije si dopustiti navijač, ali ne i klupski čelnici, koji imaju najveću odgovornost i upravljaju klubom.
I zbog svega toga, zbog izostanka bilo kakve vizije i planiranja barem kratkoročnih poteza, dogodio se scenarij kakav bi bio sramotan i u nekom niželigašu, kamoli u klubu koji je u posljednja dva desetljeća lokomotiva hrvatskog nogometa. K tome, Čačić je vodio i jutarnji trening po povratku iz Šibenika, nitko mu, dakle, do tog trenutka nije ništa rekao o smjeni(!?) i sve su informacije stizale iz medija. A prostrujala je i vijest da se u četvrtak prije podne razmišljalo o inačici da bude smijenjen trener Čačić, ali da sportski direktor Čačić ostane na funkciji! Kakav cirkus...
Uglavnom, prisjetimo se kako je Čačić, uz trenersku funkciju, prije dva i pol mjeseca dobio i mjesto sportskog direktora kluba. Jedan od važnih klupskih ljudi, ponukan raznim napisima o težini Čačićeva dvostrukog ugovora, prije nekoliko nam je dana poslao poruku u kojoj je pojasnio zašto je Čačić postao sportski direktor:
Dizanje plaće za 20%
"Povlači se sada stalno pitanje novog Čačićevog ugovora - ajmo ga staviti u kontekst trenutka. Klub se ljulja na svim razinama, jedino ga dva segmenta mogu očuvati - financijska stabilnost i rezultatska uspješnost. A na klupi sjedi trener kojem za četiri mjeseca istječe ugovor. I to svi znaju, i javnost, i navijači i, što je najvažnije, igrači. Klub nema čelnika struke, jer si je to mjesto prisvajao Mamić. I mi, u puno stvari uspješnom treneru, dodajemo poziciju sportskog direktora, podižemo zato plaću 20% i dajemo mu ugovor za iduću sezonu.
Time šaljemo poruku igračima da u drami koja postoji dajemo podršku treneru kojega ojačavamo u budućem, ljetnom prijelaznom roku. Koji je zimus bio takav kakav jest, jer su u prvom planu bile unutarnje borbe za vlast. A Čačićev ugovor po niti jednoj svojoj stavci ne odstupa od ugovora većine trenera Dinama, osobito s rezultatima poput Čačićevog".
I ta poruka zorno kazuje u kakvoj je sad Dinamo turbulentnoj zoni. Prije dva i pol mjeseca vjerovalo se Čačiću i smatralo se da je rješenje za obje funkcije, a sad je odbačen negdje oko Svetog Roka već nakon prve opipljive krize. Ili je njegovo imenovanje u siječnju samo poslužilo kao pokušaj konačnoga obračuna s Mamićevim utjecajem? Kako god bilo, nije dobro...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....