Aktualna, turbulentna situacija u Dinamu najplodnije je moguće tlo za poplavu (dez)informacija o budućnosti maksimirskog kluba. I dok traje “rovovska bitka” između dvije struje u očekivanju ožujske Skupštine, u javnosti se pojavljuju brojna imena kao možebitna treća opcija, koja bi trebala preuzeti klub.

Zanimljivo, nitko od spomenutih dosad još nije potvrdio da je involviran u tekuća zbivanja, niti da je dio nove križaljke (novog?) klupskog vodstva, a zid šutnje okružio je i političku vlast, gradsku i državnu, čiju reakciju neki zagovaraju kao jedino moguće rješenje u ovom dvomjesečnom maksi(ne)miru. No, vrlo je upitno je li to baš tako...

Uglavnom, iako su prošla tek tri tjedna otkako je trener Ante Čačić potpisao novi ugovor, koji mu je donio i funkciju sportskog direktora, po kuloarskim je pričama već - smijenjen! Iako je, na novoj funkciji, realizirao tek jedan izlazni transfer (Lauritsen), u tim je sastavljanjima nove “momčadi” njegovo ime prekriženo i otvorena je kandidatura za novog sportskog direktora. Čačić je, dakle, postavljen na “određeno vrijeme”, da grije fotelju do dolaska novog čovjeka. Koji bi onda, pak, odlučivao i o Čačićevu ostanku na trenerskoj klupi...

Navodne sugestije iz HDZ-a

Sve to, dakako, zvuči bizarno, baš kao što je bizarna i trenutačna situacija u i oko kluba, koji trpi golemu štetu. Ova neizvjesnost do izborne, redovne ili izvanredne, Skupštine, ponajviše je neugodna za klub u cjelini jer se podjela u salonima (kao i među zaposlenicima) jednostavno mora odraziti i na funkcioniranje svlačionice. Što se, uostalom, vidjelo i po ulasku momčadi u drugi dio prvenstvene utrke, loša igra i gubitak četiri boda protiv suparnika koji su bili apsolutni “autsajderi”, sigurno nije bila samo posljedica lošijih dana na travnjaku.

I stoga bi najbolje bilo da se ta famozna Skupština što prije održi, već sutra! Jer, tako bi se presjekla ova neizvjesnost i vidjeli bismo tko će dobiti mandat za Dinamovu budućnost. Skupština maksimirskog kluba jedino je mjesto na kojem se o tome treba odlučivati, iako je jasno da će do te sjednice biti i “kadroviranja” s Trga Stjepana Radića i Markova trga. Pantovčak zasad šuti... Dinamo je uvijek bio omiljeni poligon političarima za osobnu promociju, pa sve što se događa i što će se događati, nije zapravo ništa novo, ni neobično.

Procurila je tako i glasina kako je HDZ svojim članovima u Dinamovoj Skupštini, koji su na strani Zdravka Mamića, “sugerirao” da “okrenu kaput” i dignu ruku za drugu stranu, a da su Dinamovi i Mamićevi “hadezeovci” to uvjetovali - odlaskom člana Uprave Krešimira Antolića. U tom bi slučaju Mirko Barišić dobio još jedan predsjednički mandat (na toj je funkciji od 2000. godine!), ovaj put prijelazni, kako bi otvorio vrata toj potencijalnoj trećoj struji. No, sve je to u sferi neprovjerenih glasina, koje poput tsunamija svakodnevno zapljuskuju Maksimirsku 128.

Kandidat za sportskog direktora

Među kuloarski istaknutim kandidatima za funkcije u “novom” Dinamu, pod vodstvom te “treće opcije” ističe se ime Darija Šimića, bivšeg Dinamova i reprezentativnog izvrsnog srednjeg braniča, koji je inozemnu igračku karijeru ostvarivao u Interu, Milanu i Monacu. Šimić bi navodno trebao biti taj novi sportski direktor, pokušali smo razgovarati s njim, kako bismo iz prve ruke dobili točne odgovore na brojne upite. Međutim, virozni Šimić nije želio ništa ni o čemu govoriti.

Šimić je aktualni predsjednik HUNS-a, sindikata hrvatskih nogometaša. K tome je, nakon igračke karijere, uspješno razvio i neke izvannogometne poslove. Vlasnik je “Aquavive”, vodećeg hrvatskog proizvođača vode, koja drži 60 posto hrvatskog tržišta i, kako piše na njihovoj web stranici, jedna je od najmodernijih tvornica u Europi. S bratom Josipom vodi i lanac caffe-barova “Vivas”, iznajmljuje i samoposlužne aparate za kavu. U tim tvrtkama, koje je osnovao i podignuo na noge, ima 220 zaposlenika i ostvaruje godišnje oko 14 milijuna eura prometa.

Postavljeni visoki kriteriji

Dario Šimić je u sjajnim odnosima sa Zvonimirom Bobanom, koji je, prema dostupnim informacijama, u kontaktu s Barišićem i Antolićem. Kad je Boban bio direktor nogometa u Milanu, tada je postavio Šimića kao skauta za ovaj dio Europe. Taj posao Šimić i dalje obavlja, u stalnom je kontaktu s Paolom Maldinijem, Milanovim sportskim direktorom.

U svakom slučaju, bliži se vrijeme raspleta, uskoro ćemo doznati tko to u sjeni “miješa karte” za novu “partiju” i postoji li već sad “siva eminencija” koja povlači neke niti u ovom zamršenom maksi(ne)mirskom klupku?

Uglavnom, tko god dođe, na bilo koju funkciju, bit će mu teško, jako teško. Nije lako voditi veliki klub poput Dinama, posebno nakon što su ovako visoki standardi i kriteriji postavljeni u eri Zdravka Mamića. Rezultati, osvojeni trofeji i europski rejting, zapravo su jedina istina o veličini maksimirskog kluba. I nadajmo se da ova, golema kriza, ipak neće ostaviti tektonske poremećaje, te da Dinamu ne prijeti Cibonin scenarij. Jer, onda bi patio i hrvatski nogomet u cjelini...