Sad se to stvarno malo previše odužilo. Dinamo još nema trenera, ali ne samo da ga nema, nego je dojam da se u Maksimiru još niti jednom imenu nisu posve približili. Ili, još lošija varijanta, svaki dan je bliži netko drugi, onda se karte iznova miješaju.

I tako još od onog dana kad je Željko Kopić nakon poraza na Poljudu dobio otkaz. U ovom trenutku u Maksimiru se još ne zna kad će momčad na pripreme, koliko će igrača biti na popisu, tko će od mladih s prvom momčadi, a tko u zaprešićki Inter, vrlo izvjesnu novu Dinamovu “filijalu”. Tko će biti pomoćnici u stožeru, koji će sustav zagovarati novi trener i treba li po njegovim zamislima dovesti još kojeg igrača? Sve to sad stoji, jer se čeka novi trener, u ovom trenutku možda i važnija osoba od sportskog direktora.

I dobro, nije Dinamo ni prvi ni jedini klub koji još ne zna tko će ga povesti u novu sezonu, ne bi to bilo ništa dramatično da u Maksimiru nisu već nekoliko puta “izabrali” trenera. Naravno, nisu ga službeno objavili, niti potpisali ugovor, ali već tjednima izmjenjuju se imena onih koji su “gotovo sigurni”. Prvo je kao glavni kandidat stršio je Sergej Jakirović. Čovjek koji je napravio čudo sa Zrinjskim u BiH ligi “trebao” je preuzeti klupu Modrih odmah nakon Kopića, ali je ipak došao Čačić kao, jasno i glasno, samo vatrogasno rješenje, a Jakirović ostao kao ozbiljna i logična opcija za ljeto. Međutim, dan po dan, glavni je kandidat za Dinamo postajao Goran Tomić. Ne samo Zagreb, već je cijela Rijeka brujala da će i trener za svojim napadačem Drmićem u Maksimir, da je to gotova stvar, u Tomiću u Dinamu vide trenera za dugoročan projekt, jer u Rijeci i, ranije, Lokomotivi napravio je dobar posao. Ali, kako je Čačić uhvatio uzde momčadi, podigao razinu igre, pobijedio Osijek, postao je “prvi pick”. Ako osvoji naslov i pobijedi Hajduk u zadnjem kolu, nema razloga da ne bude najozbiljniji kandidat. Dok je Tomić pomalo gubio kredite Rijekinim porazima, posebno onim na Rujevici od Hajduka. Jakiroviću se odjednom “zametnuo trag”, dakle - Čačić? Ili ne, na derbi stiže Darko Milanič, sa svojim suradnicima, uz poseban doček i počasti Dinamovih čelnika. To je, onda, valjda to, što se treba dodati?

Mora biti idealan

No, Dinamo i dalje nema trenera, u Maksimiru ne mogu prelomiti. I time šalju javnosti i navijačima negativne vibracije. Što znači to što još nema “plavog dima”? Je li riječ o neslaganju klupskih struktura, onih u Zagrebu i onih u dijaspori, pa se i na izboru trenera lome koplja? Vlada li u Maksimiru nekakav strah od pogreške? Shvatili su u Dinamu da su ove sezone dosta griješili u sportskom segmentu, posebno oko trenera, na kraju uspjeli osvojiti naslov, ali jasno je da konkurenti pušu za vratom i da bi nove pogreške mogle Modre iduće sezone skupo stajati. Ili je u pitanju nesigurnost u vlastiti izbor pa sad kandidatima kojima su na početku zbrajali pluseve, gledaju samo minuse. Mogli bismo zaključiti da u ovom odugovlačenju ima od svega toga pomalo, uz ionako neizostavni oprez koji se javlja pri izboru trenera, taj oprez je, zbog uloga koji je na stolu i zbog pozitivne atmosfere koja prati momčad zadnjih mjeseci i koju nitko ne želi pokvariti.

Ali, sad kad je sa zajedništva, euforije i punih tribina u borbi za naslov fokus skrenut prema izboru trenera, vibracije koje dolaze iz Maksimira nisu tako pozitivne. Zašto još nema trenera, je li izbor doista toliko kompliciran? I ako jest - što sve iz toga možemo iščitati. Neslaganje, nesigurnost, strah od greške ili pojačan oprez? Ako je i od svega pomalo, nije najbolji uvod u novu sezonu koja, eto, tek što nije... Ali, kad izbor već toliko dugo traje, sad mora biti i najbolji, idealan!