U Maksimiru se s nelagodom prisjećaju prošlosti stare 30 godina, svi znaju kako je na kraju završilo

Reminiscencije Hajdukovih navijača na mlade sezone devedestih. odnosno period Hajdukove vladavine, iznimno su ugodne i pozitivne. Analogijom "vjekovnog suparništva", Dinamovi pristaše spomenute se sezone - nerado sjećaju.

Uvod u navedeni segment povijesti HNL-a otpočeo je sezonu ranije. U klub, koji se tada zvao HAŠK-Građanski, vratio se Ćiro Blažević. Pobjednička euforija rezultirala je osvajanjem prve maksimirske titule (sa sedam bodova više od Hajduka), ali i redefiniranjem upravljačke strukture kluba. Dana, 29. ožujka 1993., Miroslav Blažević upisan je kao vlasnik NK Croatia (istoga dana na Poljudu je smijenjen Stanko Poklepović), a za glavnog operativca, odnosno direktora kluba imenovan je Zdravko Mamić.

Ćiro je vlasništvo nad Croatijom doživljavao na osebujan način. Premda registrirana kao nogometni klub, bila je to polivalentna institucija, ‘‘otvorena narodu‘‘. Ondje se mogla dobiti kava s mlijekom, sok, novčana pozajmica, upis na fakultet, najam trosobnog stana ili domovnica. Vikendom se igrao nogomet...

Kada je na Pantovčaku zaprimio ‘‘vjerodajnice‘‘ glede svog poslanja u Maksimiru, Ćiro se obavezao i na europsku Croatiju. U svrhu svoje misije, Blažević i Mamić su u prijelaznom intervalu između dvije sezone angažirali čak devetoricu novih igrača. Među ostalima i Joška Jeličića i Marija Novakovića. Obojica su u Maksimir stigli izravno s Poljuda. Za sve navijače Hajduka bio je to ‘‘protuprirodni blud‘‘. Europsko je otrježnjenje, međutim, stiglo već u prvom kvalifikacijskom krugu (u prednatjecanju je eliminiran Toftir, prvak Farskih otoka). Iako je Ćiro nakon pobjede u Bukureštu protiv Steaue (2-1) tvrdio da ima momčad dostojnu prvaka Europe, na uzvratu u Ljubljani (zbog ratne zbilje Zagreb nije mogao biti domaćin) rumunjska je "zvijezda" eliminirala "hrvatski nogometni projekt", pobijedivši 3-2. Ćiro je još za Bežigradom pronašao krivca. Bio je to "pakleni sin" - Željko Pakasin.

No, klub koji su svi zvali Dinamo (osim počasnog predsjednika dr. Franje Tuđmana) "neugodnosti" je doživljavao i na lokalnoj razini. Već u 2. kolu zaprešićki je Inker pobijedio Croatiju usred Maksimira 3-2! Nakon "mršavog" remija protiv Varteksa (1-1), Hajduk je na Poljudu više igrom nego rezultatom deklasirao Croatiju (4-2). Potom su zaredale i nule protiv Istre i Cibalije... A krajem studenoga 1993. sastav Ćire Blaževića poražen je i na Klaki od Dubrave (0-1)! Momčad novopridošlog, ambicioznog prvoligaša vodio je Ante Čačić.

Posebno je problematičan za maksimirsku momčad bio nastavak sezone, kada su "modri" nakon remija sa Šibenikom i Inkerom, poraženi u Varaždinu od Herjavčevih "bumbara" 1-0!

Iako se predstavljao kao vlasnik, predsjednik, trener, blagajnik, higijeničar, "prvi sve"... Croatije, Ćiro Blažević je uz suglasnost Pantovčaka "dobio novu igračku": 28. veljače 1994. imenovan je izbornikom reprezentacije!

Epilog: Croatia je prvenstveno natjecanje završila na trećoj poziciji (s 48 bodova), iza Hajduka (50) i Zagreba (49).