Dinamo od 12. prosinca prošle godine ne živi normalan klupski život. Tog smo dana svjedočili burnoj Skupštini kluba, na kojoj je donesena odluka o smjeni člana Uprave Krešimira Antolića. Koju je Izvršni odbor kluba odbio provesti. Što je pak bio okidač za praktički svakodnevno "ratovanje" na relaciji onih koji su čvrstu na "braniku Zdravka Mamića" i onih koji žele da se Dinamo napokon liši utjecaja pravomoćno otuđenog bjegunca...
Neutralni promatrači, kao i stotine tisuća Dinamovih navijača, užasnuti su svime što vide i čitaju, te se u očaju pitaju kada će se taj užas okončati i koliko će Dinamo kao klub oslabiti u toj "rafalnoj paljbi"?
Mi se pak pitamo što čeka sportska inspekcija? Još 19. prosinca uprava Dinama poslala je dokument u kojem traži da se preispita legalnost Skupštine i to iz pregršt razloga. Jučer je prošlo točno 30 dana od slanja tog zahtjeva, a sportska inspekcija još nije ušla u klub. Premda je u u utorak eter napokon službeno puštena vijest da je sportska inspekcija "otvorila slučaj Dinamo".
Kako je moguće da prođe 30 dana bez ikakve reakcije? Pričamo o klubu koji je daleko najuspješniji u Hrvatskoj u ovom stoljeću, koji je stvorio većinu nositelja igre reprezentacije koja je treća na svijetu. Klubu koji sa svojim europskim rezultatima nosi na svojim leđima kompletan status hrvatskog klupskog nogometa u Europi. I koji je u konačnici kroz transfere proteklih godina ubrizgao desetke milijuna eura u brojne hrvatske klubove, što je neizmjerno pomoglo jačanju HNL-a.
Sportska inspekcija trebala je već dan nakon zaprimljenog prvog dokumenta doći u Maksimir i krenuti s temeljitom analizom svega što se tamo događa, a ne 30 dana pasivno promatrati kako se na neki način urušava klub na čijim temeljima praktički počiva hrvatski nogomet. Sportska inspekcija je ta koja ima najveće ovlasti, a samim time i obvezu da "rat" u Dinamu sasiječe zakonskim putem u korijenu, a ne da pasivnim gledanjem dozvoli njegovu eskalaciju.
Sportska inspekcija u Maksimiru treba dati odgovore na nekoliko ključnih pitanja. Jesu li članovi klupskog predstavničkog tijela izabrani prema statutu? Je li klupska skupština prema Statutu i Zakonu o udrugama ovlaštena donositi odluke o imenovanju i razrješenju članova uprave? Je li Nadzorni odbor, koji bi trebao voditi brigu o zakonitosti provođenja općih akata, donio zakoniti zaključak da je odluka Skupštine obvezujuća iako postoji objektivna sumnja da nije u skladu s odredbama statuta i Zakona o udrugama?
Ako su Skupština i Nadzorni odbor u pravu, onda Krešimir Antolić nema pravo ni raditi u Dinamu, a kamoli ga zastupati. Pa Antolić je - zajedno s predsjednicom Vlatkom Peras - bio taj koji je svojim potpisom omogućio odlazak Mislava Oršića u Englesku. A što ako zakonski Antolić to nema pravo raditi? Tko će odgovarati za to što mu je omogućeno da potpisuje transfer od šest ili osam milijuna eura, kao i desetke drugih itekako važnih stvari za klub?
Možemo li svi zajedno napokon doznati tko ima pravo sjediti u Skupštini kluba, a tko ne? Jedni tvrde 10 članova Skupštine nema zakonsko pravo sjediti u njoj. Drugi tvrde da imaju.
Pa zar je tako teško tijelu koje je za to nadležno - u ovom slučaju to je po svemu sportska inspekcija - donijeti jasnu odluku. Ima li Krešimir Antolić pravo zastupati Dinamo ili nema? Tko od članova Skupštine ima pravo dati glas, a tko nema? Jesu li odluke Skupština od 12. prosinca bile u skladu sa zakonom ili ne? Pa ne pričamo o nikakvoj znanosti, nego o običnim pravnim aktima. Koji se u civiliziranom svijetu riješe u nekoliko dana...
U Hrvatskoj to očito tako ne ide, ali neke razumne granice moraju se postaviti. I zato od sportske inspekcije očekujemo hitne odgovore, jer Dinamo je previše važan za hrvatski sport i nogomet, za kompletno hrvatsko društvo.
Mnogi se od vas sjećaju opjevane prosinačke Skupštine HNS-a iz 2010. Igor Štimac tada je pokušao postati novi čelnik Saveza i srušiti Vlatka Markovića. Zdravko Mamić bio je glavni Markovićem čovjek te je na svoj način uspio dobiti "zeleno" za jedan glas čovjeka iz Dubrovnika, iako je Štimčeva strana uporno tvrdila da taj čovjek nam pravo glasa. Marković i Mamić na kraju su nadjačali Štimaca baš za taj jedan glas. Štimac se potom žalio nadležnim sudovima, te je sedam godina kasnije dobio pravomoćnu presudu o tome da je bio u pravu. Samo, sedam godina kasnije taj je papir mogao objesiti mačku o rep... A sve samo zato što državni organi nisu na vrijeme odradili svoj posao.
Sportska inspekcija ne smije dozvoliti da takav scenarij gledamo u Dinamu. U rukama imaju kompletnu dokumentaciju, a zakonski akti odavno su napisani. I zato neka se izvole hitno primiti posla. Zašto uopće imamo sportsku inspekciju ako nema interesa riješiti problem u klubu važnosti i veličine Dinama?