Napokon je zgotovljen i drugi transfer s Kajzerice u Maksimir, nakon Luke Stojkovića (19) u Dinamo je došao još jedan Lokomotivin biser, Lukas Kačavenda (20). Dolazi na posudbu do zime, a onda bi, bude li sve u redu, Dinamo trebao aktivirati opciju otkupa ugovora. U subotu je i predstavljen u Maksimiru, za klupsku je web stranicu rekao:

- Sretan sam i ponosan što sam postao Dinamov igrač. Svi znaju koliko mi Dinamo znači i ovo je za mene velika prilika, jedva čekam odjenuti sveti dres - rekao je nadareni nogometaš.

Kačavenda je rođen 2. ožujka 2003. u Zagrebu, a prve je nogometne korake napravio u Kustošiji sa šest godina. Od 12. do 14. godine bio je u Dinamovoj školi, a onda ga je direktor Omladinske škole Lokosa, Jurica Čabraja, odveo na Kajzericu...

Kapetan kod Čabraje

- Nisam igrao u Dinamu, a nisam želio sjediti na klupi i otišao sam na Kajzericu. Trener mi je u Dinamu tada bio Jozo Bandić, ali baš mu ništa ne zamjeram, bila je to tada njegova procjena. Štoviše, zahvalan sam mu što sam otišao u Lokomotivu, bio je to za mene sjajan razvojni put, tko zna bi li tako bilo da sam ostao u Dinamu - rekao nam je svojedobno Kačavenda, pojasnivši svoj odlazak iz Maksimira.

Za prvu momčad Lokomotive debitirao je na proljeće 2021. godine, kad se Lokomotiva grčevito borila za ostanak. Trener je bio Samir Toplak, a uoči jednog treninga razgovarao je s tadašnjim trenerom juniora Lokomotive, Silvijom Čabrajom, koji mu je sugerirao da u prvu momčad uzme Kačavendu i odmah mu da priliku. Već je jedan junior, Roko Šimić (inače, Roko je Lukasov najbolji prijatelj i krizmani kum!), bio tada u prvoj momčadi, no Toplak je odlučio riskirati i s Kačavendom...

- Prepoznao sam u obojici žar, volju i strahovitu želju, a kao tandem u igri djeluju jako dobro, to je u momčadskom sportu iznimno važno. Vukli su cijelu momčad svojom golemom energijom, bili su nositelji visokog presinga, napravili su veliki posao. Možda sam bio ludo hrabar vjerujući u njihovu mladost, ali sigurno nisam bio bedak, pa da ne prepoznam ono što imaju - govorio nam je Toplak.

RANKO SUVAR Cropix

Uslijedila je jesen potpune afirmacije, trener Čabraja čak je Kačavendi stavio i kapetansku vrpcu na ruku, a nerijetko je znao reći:

- Moram li sastaviti momčad bez Lukasa, osjećam se kao da mi je netko odsjekao desnu ruku...

Zadivio je Kačavenda hrvatsku nogometnu javnost i prometnuo se u jednog od najvećih talenata našeg nogometa. Zanimljivo, istodobno je Martin Baturina čamio zaboravljen u nekom maksimirskom “podrumu”. Željko Kopić, koji je tada bio direktor Omladinske škole Plavih, potom i trener prve momčadi, nije prepoznao kakav mu talent raste u dvorištu... No, to je već jedna druga tema, vratimo se Kačavendi, koji je postao silno zanimljiv i inozemnim klubovima, pa je tako u siječnju 2022. godine na Kajzericu stigla i ponuda Genoe, teška oko sedam milijuna eura, a Kačavenda bi bio plaćen gotovo deset puta više nego što je tada zarađivao u Lokomotivi. Ali, uslijedio je “odbijanac”...

Odrastao na Trešnjevci

- Lokomotiva je bila zadovoljna tom drugom i “pojačanom” ponudom (prva je bila pet milijuna eura, op. a.) i odluka je ostala na meni. U dogovoru s obitelji i menadžerom Markom Naletilićem, odbio sam tu ponudu, jer mi se nije sviđala situacija u kojoj se Genoa nalazila, bila je predzadnja na ljestvici. U slučaju neuspjeha i ispadanja, baš mi se i nije igralo sljedeće sezone u drugoj talijanskoj ligi. Bilo je mnogo novca u igri, ali novac je sad u mojim razmišljanjima u drugom planu i na kraju sam odlučio kako je najbolje ostati Kajzerici. Nije bilo lako reći “ne”, ali nastavim li dobro igrati, bit će i bogatijih ponuda - objasnio nam je tada Kačavenda svoju odluku o ostanku u Lokomotivi.

I odlično je igrao do kraja sezone, ali onda se, tijekom treninga na pripremama u Nizozemskoj, teško ozlijedio. Morao je operirati križne ligamente koljena, jednu od najtežih sportskih ozljeda, uslijedio je višemjesečni oporavak i na travnjak se vratio proljetos. Nakon nastupa za Hrvatsku na Euru mladih reprezentacija (do 21. godine) sve su glasnije bile glasine o njegovu prelasku u Dinamo, to je sad i ostvareno. Dinamo se, zbog Kačavendine teške ozljede, želio zaštititi, pa je talentirani mladac došao na posudbu, no u siječnju bi, ne bude li zdravstvenih problema, trebala biti aktivirana i opcija otkupa ugovora...

Lukas je odrastao na Trešnjevci, najmlađe je dijete u obitelji, mama Melita i tata Sven imaju još sina Lea i kćer Lorenu...

- Najmlađi sam, ali nisam baš bio “maza”. Iako su mi često, kao najmlađem, dosta popuštali, ha, ha...

Tata Sven nije igrao nogomet, ali Lukas je sve odluke donosio nakon razgovora s ocem...

- Često razgovaramo, tata me savjetuje i sugerira mi, ali konačna je odluka najvećim dijelom ipak na meni. Za sve svoje odluke imam maksimalnu potporu obitelji - rekao nam je Kačavenda.

Odlično se snalazi na svim ofenzivnim pozicijama u veznom redu, a igrao je i u vrhu napada, kao i na mjestu zadnjeg veznog. Kad bismo ga s nekim uspoređivali, ponajviše podsjeća na Silvija Marića s kraja 90-ih godina, koji je tada bio prototip modernog nogometaša, izgledao je kao da igra nogomet deset godina ispred svoga vremena. Do teške ozljede na Kantridi, kad mu je srednji branič Rijeke, Saša Paska, slomio nogu.

I Kačavenda, kao onda i Marić, voli slobodu u igri, rastrčan je i agresivan, pozitivno drzak i hrabar. I nadajmo se da će biti i Dinamova budućnost, da će s koljenom sve biti u redu. Kakav bi to ofenzivni triling trebao biti, Kačavenda - Baturina - Stojković! Virtuozni tinejdžeri za jamstvo lijepe Dinamove budućnosti...