Kako neću piti, Dinamo je pobijedio Chelsea, pit ću do jutra, odjeknuo je glas ispred Alcatraza u večeri u kojoj su Modri u najjačem klupskom natjecanju na svijetu matirali lanjskog prvake Europe.

Dok se svjetla u Maksimiru nisu ni pogasila engleski novinari, koji su u Zagreb stigli u jakom sastavu, također su poželjeli osjetiti noć u glavnom hrvatskom gradu. Pozvani smo da im se pridružimo u Bulldogu. Sedmorica renomiranih pera iz najjačih engleskih medija i dva Hrvata, kolega Ivica Medo s portala Gol.hr i pisac ovih redaka. Ispred Bulldoga je treštala glazba, okupilo se puno mladih, vlasnik Zvonimir Soldo, nekadašnji igrač Dinama i Vatrenih, napravio je dobar posao.

- Lijepo je vidjeti da se ovako slavi pobjeda Dinama, to je sjajna stvar, to govori koliko to ljudima znači. Super atmosfera, a tek djevojke - komentirali su Englezi.

Najduže smo ostali s Edom Aaronsom iz The Guardiana i Nizaarom Kinsellom iz Evening Standarda, no i svi ostali bili su opušteni, govorili kako ih nije jako iznenadio loš nastup Bluesa jer daleko su od prave forme. Hvalili su Žuju, koja je bila njihov izbor, i pogotovo ozračje na utakmici.

- Uživao sam, podsjetilo me na djetinjstvo. Volim tako srčano navijanje, puno se bolje osjeti na stadionu nego na televiziji, a to u Engleskoj sada malo gdje možete doživjeti. Možda u Leedsu, Newcastleu... Šteta samo što nedostaje pola stadiona, kako bi tek onda bilo - pričao je Aarons.

Koliko Oršić zaradi?

Pa, Liverpool je poznat po Kopu i navijačima.

- Ma, ništa, na Anfiledu je atmosfera nikakva. Na manjim utakmicama čujete igrače što pričaju na terenu. Otpjevaju svoju himnu You’ll never walk alone i to je sve. Bolje je navijanje na Maksimiru - sarkastičan je jedan od kolega, koji je priznao da je navijač Manchester Uniteda

- I Old Trafford se zbilja pretvorio u kazalište. Strastvenije se navija u nižim ligama.

- Kako to da Oršić sa 29 godina i Petković sa 27 godine igraju i dalje u Dinamu - pitao je Aarons.

Nije čuo za ponudu Burnleya za Oršića i odbijenicu, pokušali smo objasniti da je i u Dinamu dobro plaćen.

- Koliko ima mjesečno? 80 tisuća eura? To je za naše pojmove sitna lova, više dobivaju neki u Akademiji - smijao se Ed s dozom cinizma i ustvrdio:

- Znam da je Petković bio u Italiji, ali uvjeren sam da i Oršić i Petković mogu igrati u Premier ligi. Mogu sigurno. Možda je vrijeme da dođu.

Teme su se nizale, brzo se od nogometa prijeđe na gospodarstvo i politiku, žalili su se kako je kod njih ekonomija u strmoglavom padu, jačem nego u Europskoj uniji. U jednom času jedan od kolega je stisnuo obje šake:

- To, baš mi je drago što je Dinamo pobijedio Chelsea. Čudno vam je? Zato što je Chelsea samo money, money, money...

Pisalo se da će u tom Chelseaju punom love završiti i Joško Gvardiol. Kako je tekla ta priča? Nizaar Kinsella, koji je prvi ili među prvima pisao o tome, a na društvenim mrežama ima milijun pratitelja jer mu fanovi Chelseaja vjeruju, kazao nam je:

- Chelsea želi Gvardiola, ali ne samo Chelsea, jako ga želi i Manchester City. Chelsea je pitao RB Leipzig kolika je cijena i rekli su 70 milijuna eura. “OK, može”, odgovorili su iz Chelseaja, No, Nijemci su se predomislili - nije 70 nego 90, a Chelsea je na to reagirao “ha, vidjet ćemo”...

Na piću s gazdom

Mnogi su skeptični prema nekim klupskim odlukama. U srijedu je Kinsella na twitteru objavio kako je prilično radikalno vidjeti Thomasa Tuchela kako odlazi... Nama je, ipak, opravdavao kupnju stopera.

- Svi sad komentiraju što su Oršić i Petković napravili Fofani i Koulibaliyju i 273 milijuna funti koje je Chelsea iskrcao u prijelaznom rok, od čega je veliki dio otišao na njih dvojicu. No, ima logike s te strane što je jedan bio najbolji obrambeni igrač Leicestera, a drugi Napolija...

Kasnije smo od jednog čuli:

- Neki koji odlučuju u Chelseaju nemaju pojma o nogometu. Na pripremama u SAD-u, mene je gazda Todd Boehly pozvao na piće i pitao: “Ti si novinar, znaš igrače, reci mi - tko valja, a tko ne valja?”

Odmah smo im pokušali “prodati” Martina Erlića, “ma pogledajte kakvog ste stopera mogli dobiti u Sassuolu za pet milijuna eura, bolji je od njih”, gurnuli smo im ime za koje nikad nisu čuli.

- To je problem Chelseaja, on ne kupuje igrače koji koštaju pet milijuna eura. I juniore za Akademiju sad plaćaju po 15-20 milijuna eura. Ne može Boehly kupiti igrača od pet milijuna, to je kao da kupi cipele za 20 funti. Sasvim su drugi standardi.

I tako, runda za rundom, treća, četvrta, sve do fajrunta...

- Volimo Hrvate kao nogometnu naciju, ali jako ste mali. I strašno nam je ovdje vruće. Engleski čovjek se odmah oznoji na vašim temperturama, a znate kakvi su Englezi, čim dođu na sunce - polude. Pogledajte samo Engleze koji su se preselili u Južnu Afriku i Australiju, svi su ludi.

Hoćete li doći na Stamford Bridge, zanimalo ih je? Nećemo, to je posljednje kolo, već se pripremamo za Katar, odgovaramo.

- Onda se vidimo u Kataru u finalu - dobacio je Aarons.

Bolje u finalu nego kao zadnji put u polufinalu, odgovorismo, a on nije propustio dodati:

- Prije toga morate riješiti kako ćete s Francuskom.

- Hoće li Oršić i Petković igrati u prvih 11 reprezentacije? Zar ne bi trebali? - retorički će Aarons.

Dobro je ako budu u 26, netko je dobacio.

- Kako to, kako je to moguće? Pa tko igra ispred Oršića? Ah, da, Perišić, sad sam se sjetio. Da, Perišić je zvijer od igrača, on je opravdano broj 1...

Novinari i navijači

Nego, postajete nam mušterija, nismo izdržali.

- Super bi bilo da smo mušterija samo vama - vole se našaliti na svoj račun.

Logično je da novinari popričaju i o novinarstvu...

- Nas sedmorica pratimo Chelsea, a London je jedini grad u kojem novinari pišu kritički o klubu čiji su kroničari. U svim drugim gradovima novinari samo hvale i podržavaju klubove koje prate, a najradikalniji je primjer Liverpool - tamo nikad nema kritike.

Tako je uglavnom i u Hrvatskoj, mnogi lokalni novinari su više navijači nego novinari.