Duboko su uzdahnuli Dinamovi nogometaši, podigli su ruke u zrak i otišli prema sjevernoj tribini na zasluženu proslavu osvojenih bodova s opet raspjevanim Bad Blue Boysima. Samo je pobjeda bila važna, Plavi su je zasluženo dohvatili, iako su drhtali do samoga kraja, a posljednjih su desetak minuta odigrali i s igračem manje, nakon isključenja neopreznog Mišića. Nakon “kiksa” s Goricom, vratili su se na pobjedničku stazu i u ovom je trenutku to svakako najvažnije, u trenutku kad se tresu klupski temelji i kad je neizvjesna budućnost maksimirskog kluba.

Imperativna zadaća

Sad je posve jasno da ovoga proljeća svlačionica mora u uzeti sve u svoje ruke i s tim teretom i odgovornošću živjet će trener Ante Čačić i njegovi igrači još 17 prvenstvenih kola. Stoga je osvajanje ovih bodova bila imperativna zadaća, koja je uspješno apsolvirana i sad se Plavi mirno mogu okrenuti gostovanju u Koprivnici.

Iako je Dinamo opasno živio do posljednje sekunde, sve je moglo, a i trebalo - da je bilo malo sreće! - biti odlučeno već nakon 45 minuta gradskoga derbija. Lokomotiva je, naime, od prve minute bila stjerana u “mišju rupu”, Dinamo je brzim protokom lopte probijao gostujući, visoko postavljeni obrambeni blok, nerijetko su se Plavi ubacivali iza leđa gostujućih srednjih braniča.

Rezultat takve igre bile su čak tri uzdrmane vratnice i jedna greda, poništen pogodak Baturine i još dvije-tri propuštene velike zgode. No, samo je Ristovski uspio svladati Čavlinu, iz drugog pokušaja, te donijeti željeno vodstvo Plavima prije odlaska na odmor. Dinamo je igrao znatno brže i pametnije nego protiv Gorice, bilo je to 45 minuta u jednosmjernoj ulici, poluvrijeme u kojem su Lokosi bili tek puki promatrači brojnih opasnih akcija Plavih.

Ovaj put bez kazne

No, nastavak je ponudio posve drukčiju priču. Trener Lokosa, Silvijo Čavlina sve je dobro “snimio”, reagirao je napravivši u poluvremenu tri promjene i momčad s Kajzerice podsjetila nas je u drugom dijelu maksimirskog dvoboja zašto dobiva komplimente za svoje nastupe. Razigrao se Stojković, dobro je debitirao “mali” Matić, iskusni Pivarić zabio je krasan pogodak volej-udarcem i opet unio neizvjesnost u posljednjih pola sata, iako se nakon pogotka Baturine poslije Špikićeva proboja po desnom boku, činilo da je maksimirski ogled odlučen.

Međutim, nije bio... Štoviše, Lokosi su opasno prijetili (Cipetić, Pivarić), a Dinamo nije mogao pronaći niti kojima bi povezao svoju igru i smišljeno došao do vrata gostiju, kao što je to radio u prvom poluvremenu. A još kad je Mišić u 82. minuti bio isključen, crne su se slutnje nadvile iznad plave klupe. Jer, nogomet nerijetko kažnjava momčad koja ne iskoristi niz dvojih prilika, kao što ih Dinamo nije iskoristio u prvih 45 minuta.

Ovaj put kazne nije bilo, veliki su bodovi ostali u Maksimiru, a Lokosi su prvi put poraženi nakon 16. listopada (Rijeka 0:3), nakon 14 utakmica i 104 dana. Ovi su bodovi donijeli mir treneru Anti Čačiću i njegovim dečkima, to su bodovi kojima su se Plavi opet napunili samopouzdanjem. A to je u ovom nezavidnom plavom trenutku iznimno važno, sve ovo što se događa u klupskim salonima neprijeporno utječe na svlačionicu.

Koja sad mora pokazati svoju čvrstinu, snagu i kvalitetu, pobjednički gard i šampionsku samouvjerenost.