Nikad se otkako je Lige 10 nije dogodilo da je čak devet klubova u prvom dijelu sezone promijenilo trenere (samo Lokomotiva nije), a najneobičniji slučaj vezan je za Goricu, iako i onaj Varaždina ima sličnu konotaciju.

Gorica je u novu natjecateljsku sezonu krenula sa Željkom Sopićem na trenerskoj klupi i sve je ukazivalo da će čovjek, koji joj je prethodne sezone donio spas, još dugo biti njezin predvodnik.

Pet bodova u prve četiri utakmice, remi kod Dinama u Maksimiru, stabilna igra, sve je ukazivalo na dobre rezultate i u budućnosti.

Zatečeni situacijom

No, u drugoj polovici kolovoza počinje serija lančanih reakcija nakon smjene Igora Bišćana u Dinamu, koja najprije donosi prelazak tadašnjeg trenera Rijeke Sergeja Jakirovića u Maksimir, a koji dan kasnije Željko Sopić napušta klupu Gorice i odlazi u Rijeku.

Odjednom turopoljski klub mimo svoje volje ostaje bez trenera, a predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Mario Brkljača zatečeni i iznenađeni situacijom moraju pomoćnike Mensura Mujdžu i Marka Krnjića promovirati u privremena rješenja na klupi. Istovremeno kreće potraga za novim trenerom, neki “nogometni krugovi” su im sugerirali izbor Roya Ferenčine (nije se ta vijest slučajno pojavila u televizijskom eteru), ali Črnko i Brkljača ipak okreću broj Dinka Jeličića, koji je bio na odlasku iz Saudijske Arabije nakon što je tri mjeseca kao privremeni trener vodio Al Nassr i Cristiana Ronalda.

DAMIR KRAJAC Cropix

Mnogi su bili začuđeni Jeličićevom odlukom i željom povratka u Hrvatsku gdje nema saudijskih “petro-dolara”, ali sada 50-godišnji strateg, nakon više od 20 godina karijere i rada s mlađim kategorijama ili na klupama niželigaša, zacrtao je sebi kao cilj dokazivanje u elitnom rangu hrvatskih klubova.

Samo teren daje sliku

Prije dolaska u turopoljski klub imao je samo četiri prvoligaške utakmice kao strateg Rudeša u sezoni 2017./2018. i premda ga je predsjednik Črnko predstavio riječima “doveli smo boljeg trenera od Željka Sopića”, samo teren i rezultati daju pravu sliku i ocjenu nečijeg rada.

Kada se podvuče crta na kraju polusezone koju je Gorica završila na diobi četvrtog mjesta, a Jeličić osvojio 21 bod u 13 utakmica koje je vodio, svladavši između ostalih Hajduk, Dinamo i Osijek, onda je jasno da se njegovo dovođenje pokazalo punim pogotkom. Svlačionica ga je primila izuzetno dobro, a njegov smireni i analitički pristup i nastup u startu mu donosi autoritet znalca kojeg se sluša i slijedi. Ima Jeličić i vrlo pristojne i elokventne javne nastupe, a mnogo pohvala zaradio je od kolega trenera, koji su kao i javnost u početku bili pomalo sumnjičavi kako će se snaći, ali kako je i sam isticao “dugo se pripremao za ovako nešto”, prolazivši trnovit od sesvetskog Radnika, Novigrada, Rudeša do Kustošije (Ronaldo i Al Nassr su bili prva nagrada).

Uklopio se u niz

Ipak, dojam je da je trajni pečat na njegov trenerski rukopis ostavio rad u omladinskoj školi španjolskog Alavesa, odnosno, Jeličić forsira španjolsku taktiku temeljenu na dominaciji u posjedu lopte. To je stil nogometa u kojem su momčad i igra iznad pojedinca i tako je Gorica i pobjeđivala, uvijek bi igra izbacila nekoga tko bi odlučio.

ZELJKO PUHOVSKI Cropix

Uklopio se Jeličić i u taj sjajan niz prethodnika, koji se zaustavio na 17 utakmica doma bez poraza u 2023. godini, a najveći prigovor imao je na igru na gostovanjima, koja nije bila dovoljno odlučna i hrabra, iako je pobjeđivao kod Rudeša i u Puli.
Svoj prvi cilj etabliranja na HNL sceni Jeličić je ostvario, a drugi dio sezone pokazat će može li zadržati Goricu u borbi za europski plasman. Dobri temelji su postavljeni, ali dosta drugih faktora će još odlučivati...