Odmah treba naglasiti da sve što će dalje biti napisano može pasti u vodu, ako ovoga petka Šibenik pobijedi Osijek, ali čak i uz takav scenarij, sve će opet vrijediti pred utakmice posljednjeg kola 32. prvenstva Hrvatske. Dakle, ne može se promašiti činjenica epske borbe za ostanak velikogoričkog nogometnog prvoligaša, kojeg je u zimskoj pauzi preuzeo 48-godišnji zagrebački trener Željko Sopić. Gorica je u tom trenutku imala mizernih sedam bodova iz 16 odigranih utakmica, šest manje od devetoplasiranog Šibenika.

Na klupi su već sreću okušali Samir Toplak i Igor Angelovski, a nakon njihovih smjena čak je jednu utakmicu u Hrvatskom kupu vodio Mensur Mujdža. Nije ni on mogao promijeniti negativan trend...

Serija pogrešaka

Očajno i gotovo beznadežno stanje zatekao je Sopić došavši u Goricu, ponajprije zbog toga što u klubu nisu mogli vjerovati što ih je snašlo. Nitko uoči sezone nije mogao ni zamisliti takav rezultatski pad kluba. Prvi put otkako je 2009. stvorio ovu Goricu na temeljima negdašnjeg Radnika, predsjednik Nenad Črnko našao se u situaciji da ni sam ne zna što je najbolje napraviti.

Serija pogrešaka u selekciji igračkog kadra, kao i trenera, te niz pomalo nevjerojatnih sudačkih previda na štetu Turopoljaca, doveli su ga u poziciju da mu seniorska momčad ima jednu pobjedu u 16 utakmica, a na terenu izgleda kao razbijena vojska. Pokušao je Črnko nagovoriti na povratak bivšeg trenera Sergeja Jakirovića, ali on je izabrao Rijeku, da bi na sugestiju novopostavljenog sportskog direktora Marija Brkljače izbor pao na Sopića.

Črnko je znao da dovodi vrlo ambicioznog trenera, željnog dokazivanja i napretka, a istovremeno fanatičnog radnika, koji nogomet živi 24 sata. Sopić je iza sebe imao samo tri utakmice na klupi Dinama kao privremeni trener, te drugoligaško vođenje Rudeša i Dinama II, te inozemna iskustva kao pomoćni trener Al Aina i glavni azerbajdžanskog Sabaha.

Nije to realno bio uzorak na kojem bi se moglo adekvatno procijeniti Sopićevo trenersko znanje i talent, te je dolazak u Goricu njegovo prvo pravo iskustvo na kojem se prolazi ili pada u jačim ocjenama koliko zapravo može i vrijedi. Već na startu trebalo mu je odati priznanje za hrabrost s kojom je preuzeo uvjerljivo zadnji klub na ljestvici, a znao je da ga čekaju čistke i promjene u svlačionici, te malo vremena da bi posložio i uigrao momčad iz koje je desetak igrača otišlo, a isto toliko otprilike i došlo.

Trebalo je vremena

U zimskim pripremama se odmah vidjelo da će inzistirati na jakoj obrani, što je i najavio tvrdnjom “ne smijemo više primati naivne i jeftine golove”, te se odlučio za vrlo iskusnu zadnju liniju, sve 30-godišnjaci i stariji (Tomečak, Bralić, Steenvoorden, Štiglec), a doveo je i iskusnog vratara Božidara Radoševića kao podršku Ivanu Baniću.

- Ovo je maraton od 20 utakmica i jedino je bitno da na kraju završimo gdje želimo biti, a to je deveto mjesto - bila je Sopićeva mantra, koju je od prvog dana usađivao u glave svojih igrača, kako ne bi psihološki pali i predali se prije vremena, utučeni neuspjesima koji su sastavni dio tako teške borbe u kojoj svaki poraz gura na izlazna vrata lige.

Znao je Sopić da će trebati vremena da se iskreira napadačka igra, što je uvijek teži zadatak od obrambene, a onda je u debiju na klupi protiv Varaždina 18. siječnja u zaostaloj utakmici odmah dobio bolan udarac, kada Joey Suk nije uspio iskoristiti kazneni udarac u 90. minuti i ostalo je početnih 0:0.

- Nije bitno s kim igramo, svakoga možemo pobijediti - vadi Sopić iz rukava drugi postulat, koji će obilježiti epsko proljetno buđenje Gorice, iako će u sljedećih pet utakmica osvojiti samo bod i to protiv Dinama, a izgubiti od Osijeka, Šibenika, Rijeke i Hajduka, uz samo jedan postignuti gol i to stopera Slavka Bralića na Poljudu.

Jutro 25. veljače Gorica dočekuje s čak 11 bodova zaostatka za Šibenčanima, a pred njom je dvoboj doma s Lokomotivom, koju je jedinu dotad pobijedila još 13. kolovoza prošle godine. Do 87. minute na semaforu piše 0:0, a onda na ispucanu loptu iz svog šesnaesterca u kontru od polovice terena kreće Kristian Fućak i dolaskom pred vrata gostiju, ljevicom loptu šalje u mrežu. Tih 1:0 ostaje do kraja i u sedmoj utakmici na klupi, Sopić je konačno dočekao prvu pobjedu.

Budućnost kluba na kocki

Daleko je još bio spas, ali sav rad, trud i vjera dolaze na naplatu u sljedećim utakmicama i Gorica počinje nezadrživo grabiti k devetoj poziciji. Presudan je bio travanj kada na svom stadionu igra s velikom četvorkom i osvaja osam bodova protiv Dinama (1:1), Osijeka (2:0), Rijeke (1:0) i Hajduka (0:0), a na jedinom i najvažnijem gostovanju razbija Šibenik 4:0, te stječe i prednost u međusobnim ogledima s jedinim konkurentom za ostanak u HNL-u.

- Moji igrači znaju da je budućnost ovog kluba na kocki i zato će se uvijek bacati na glavu da izborimo ostanak, što bi bio i moj najveći trenerski uspjeh - podvukao je Sopić nakon jedne od pobjeda, koje su ga izbacile na naslovnice.

U zbroju, na dva kola od kraja Gorica ima dva boda više od Šibenika, što su tri zbog kriterija međusobnih susreta (0:0, 1:1, 0:3, 4:0), te Sopić protiv Varaždina može zatvoriti krug i potpisati pothvat i prije posljednje 20. utakmice s Dinamom.