Od kandidata za ispadanje do velikog preporoda: Imaju najbolju obranu lige, a doma ne gube

Gorica drži četvrto mjesto poslije 11 utakmica, osvojila je 19 bodova, pobijedila je Dinamo i Hajduk, ima najbolju obranu HNL-a sa samo osam primljenih golova, na svom stadionu nije poražena od veljače ove godine ili 15 utakmica u nizu...

Još od rujanskog trijumfa protiv Hajduka izborenog preokretom u sudačkoj nadoknadi, stalno se u različitim nogometnim razgovorima i analizama susrećemo s pitanjem kako je momčad koja je u kalendarsku 2023. godinu ušla kao uvjerljivo posljednja i prvi kandidat za ispadanje, postala tako dobra i teško pobjediva.

Pitaju to obični navijači i pratitelji HNL-a, ali i ljudi iz nogometa svih profila jer velikogorički klub je u medijskoj zavjetrini, o njemu se tek u SN redovito piše, a rijetke su sistematične analize onoga što Gorica nudi na terenu. Imamo pritom i problem da ih rijetki sa strane u kontinuitetu i prate i nije ni lako naći takozvanog stručnog komentatora. Nismo ga stoga ni tražili ovaj put, već ćemo kroz nekoliko sekvenci i zapažanja pokušati pronaći razloge i temelje velikog preporoda Turopoljaca.

Nakon debakla u prošloj polusezoni, odnosno u ovo doba prošle godine kada je u 16 utakmica osvojeno samo sedam bodova, uz smjenu dva trenera Toplaka i Angelovskog, predsjednik Nenad Črnko našao se u vrlo teškoj situaciji i pod prijetnjom ispadanja iz elitnog ranga, što bi urušilo sve što je 13 godina mukotrpno stvarao otkako je 2009. postao čelni čovjek kluba.

"Nije bitno protiv koga igramo, svakoga se može pobijediti", bio je moto koji je Sopić donio u svlačionicu Velikogoričana

Črnko je uvidio da je ostao sam i da hitno mora pronaći nove ljude s kojima će zaustaviti pad u provaliju. Prva odluka bila je imenovanje novog sportskog direktora. Odlučio se za bivšeg igrača i skauta Hajduka Marija Brkljaču (38), koji je iskazao veliku želju i entuzijazam da se okuša u toj zahtjevnoj ulozi. Njegov prvi zadatak bio je izabrati novog trenera, a iako je prvotno pikirao na svog kuma i bivšeg suigrača iz Zagreba Sergeja Jakirovića, on ga je ipak odbio i iz mostarskog Zrinjskog otišao na klupu Rijeke. Brkljača potom okreće broj još jednog bivšeg zagrebaša Željka Sopića i dobiva potvrdan odgovor.

Sopić se nije uplašio izazova, hrabro je ušao u borbu koja je na početku obećavala sve samo ne sretan kraj, prvu pobjedu upisao je tek u trenutku kada je zaostatak za devetim mjestom bio dvocifren, a Gorica bila 195 dana bez ligaškog trijumfa. Tog 25. veljače 2023. pobijeđena je Lokomotiva 1:0 pogotkom Kristiana Fućka u 87. minuti, a pokazat će se da je to bio početak pothvata kojeg nikada nije izveo ni jedan drugi klub u povijesti elitne hrvatske nogometne lige, koja je startala 1992. godine.

- Nije bitno protiv koga igramo, svakoga se može pobijediti - bio je moto koji je Sopić donio u svlačionicu Velikogoričana i na njemu su utemeljeni svi uspjesi, koji će uslijediti.

Nizale su se pobjede i u pretposljednjem kolu nakon 5:2 protiv Varaždina i matematički je osiguran ostanak.

- U sljedećoj sezoni zanima me samo borba za Europu - kazao je dan kasnije za SN Željko Sopić, premda u tom trenutku nije ni mogao pretpostaviti što će donijeti ljeto.

Momčad je doživjela dosta odlazaka ključnih igrača (Fruk, Bralić, Fućak, Suk, Steenvoorden...), a popunjena je tek s jednim poznatim imenom kao što je bivši kapetan Hajduka Mario Maloča (34). Najveće iznenađenje ipak se dogodilo krajem kolovoza kada odlazi i sam Sopić, kojeg je povukao izazov zvan - Rijeka.

U moru pozitivnih stvari posebno treba izdvojiti obranu, ne kaže se uzalud da se kuća gradi od temelja, a momčad od obrane

Opet se Gorica našla u nebranom grožđu i u potrazi za trenerom, a Črnko i Brkljača izlaz pronalaze u angažiranju 50-godišnjeg Dinka Jeličića, koji je u završnici prošle sezone vodio saudijski Al Nassr i Cristiana Ronalda.

- Doveli smo još boljeg trenera od Sopića - hrabro je poručio predsjednik Črnko, dok je Jeličić kazao "neću uvoditi revolucionarne promjene, nastavit ću gdje je prethodnik stao i pokušati provesti neke svoje ideje".

I zaista se pokazalo da je Sopićevo nasljeđe Jeličić pretvorio i u svoj kapital, čemu je počeo pridodavati kombinatorni nogomet, koji teži posjedu, dominaciji i kontinuiranom stvaranju prilika s odličnom geometrijom i balansom u igri.

- Karakter i strast ono je najpozitivnije što ova momčad ima od prošle sezone i zato je pobjedom protiv Dinama nastavila ispisivati povijest - ustvrdio je Jeličić nakon što je 21. listopada Gorica prvi put ikada u ligi svladala Dinamo i to na identični način kao u rujnu Hajduk, preokretom od 0:1 do 2:1.

Baš ta furiozna završnica u obje utakmice otkriva još jedan važan razlog uspjeha, a to je fizička moć i energija, koje sugeriraju odličan rad kondicijskog trenera Krešimira Šoša, ali i svih ostalih službi jer Gorica otpočetka sezone praktički nema ni jednog ozlijeđenog igrača. Zna se da igrač bez fizičke moći i spremnosti malo vrijedi, a Jeličićeva tvrdnja "imam ih sada najmanje 18 koji mogu sve" potvrđuje njegovo zadovoljstvo aktualnim kadrom u kojem je i atmosfera ili kako neki kažu "kemija" na vrlo visokoj razini.

U moru pozitivnih stvari posebno treba izdvojiti obranu, a ne kaže se uzalud "da se kuća gradi od temelja, a momčad od obrane". Vratar Ivan Banić se poslije potresa mozga iz svibnja vratio bolji nego ikad, protiv Dinama skinuo je niz teških udaraca i njegova sigurnost daje poticaj i svim ostalima. Stoperski par kojeg čine rutiner Maloča i bivši mladi reprezentativac Krešimir Krizmanić djeluje sinkronizirano i neprobojno, iskusni lijevi bek Štiglec baš kao i Maloča igra poput mladića i već ima i dvije asistencije za dva pogotka Valentina Majstorovića (Rudeš, Istra 1961), dok na desnoj strani Raspopović i Munksgaard jednako dobro nadomještaju jedan drugog.

Ono što je bilo vidljivo protiv Dinama je i golemi obrambeni angažman igrača iz ostalih linija, pa je Ndockyt bio najbolji čuvar Baturine kao suparničkog kreatora igre ili kako treneri vole reći "obrana počinje od napada"...