Matematika kaže da Gorica u preostalih osam kola mora osvojiti pet bodova više od devetoplasiranog Šibenika da bi i sljedeće sezone bila član HNL-a. Dovoljna mogu biti i četiri, ali uz teško ostvarivi uvjet da Šibenik ovoga petka bude pobijeđen s više od tri razlike, čime bi se stekla prednost u četiri međusobna ogleda (zasad su dva remija 0:0 i 1:1, te poraz 0:3). Ako bi, pak, bilo tri razlike za Turopoljce i izjednačeni broj bodova na kraju, onda bi odlučivala ukupna gol-razlika.

Utakmica u petak na Šubićevcu je od krucijalnog značaja za Velikogoričane jer oni su ti koji zaostaju i realno im samo pobjeda odgovara, iako i bod ima vrijednost u činjenici da Šibenik ne poveća aktualnu prednost. Poraz bi značio bijeg domaćih na plus sedam i samo teoretske i minimalne šanse gostiju za preokret u posljednjih sedam kola.

Klasa donosi prevagu

Glavni razlozi optimizma momčadi trenera Željka Sopića su forma, igra i rezultati postignuti u posljednjih šest ligaških utakmica. Od one prve ovogodišnje pobjede 25. veljače protiv Lokomotive, do ove posljednje u subotu protiv Osijeka, u šest utakmica Turopoljci su triput pobijedili, dvaput remizirali i samo jednom izgubili i to na vrlo nesretan i nespretan način u Varaždinu.

Željko Sopić kao već treći trener u sezoni, čak i četvrti ako se računa Mensur Mujdža, koji je vodio samo kup utakmicu i to baš u Šibeniku (poraz 0:2), napokon je dostigao razinu igre koja garantira osvajanje bodova (zasad 13 u 12 utakmica). Gorica je sada momčad koja nije autsajder čak ni protiv vodećeg Dinama, o čemu najbolje svjedoče dva remija (0:0, 1:1), a preostalih osam klubova definitivno su pobjedivi, bilo kad i bilo gdje. Jedna od najvećih Sopićevih zasluga je baš ta što je svoje igrače uvjerio da se nikoga ne boje, već u svaku utakmicu ulaze hrabri, odlučni i puni samopouzdanja.

”Mi vrijedimo puno više od zadnjeg mjesta i to ćemo dokazati do kraja prvenstva”, rečenica je koju smo toliko puta čuli iz usta igrača Gorice proteklih tjedana.

I tu se treba nadovezati s još jednim detaljem, koji može biti vrlo bitan u završnih osam rundi, a riječ je o nekolicini igrača, koji još nisu pružili koliko zaista mogu. Dok su primjerice Josip Mitrović i Kristian Fućak, svaki s četiri gola, bili presudni kao pojedinci, njihovim tragom još uvijek mogu poći Toni Fruk, Tim Matavž, Merveil Ndockyt, Ivan Tomečak, možda i još poneko. Ova četvorica spomenutih sigurno su klasa koja može donijeti prevagu. Fruk je bio dugo ozlijeđen, te se vratio silno željan dokazivanja, Matavž je pao u sjenu raspoloženog Fućka, ali čeka novu priliku i ne želi ostati bez gola do kraja, dok Ndockyt tako često odigra odlično sve do završnog poteza. Iskusni Tomečak ustalio se na poziciji desnog beka, a u ofenzivi može dati još...