Do kraja ove godine odigrat će se još dva prvenstvena kola, ali s kompletiranim 18. kolom prošla je polovica natjecanja za klubove, koji nisu odgađali utakmice. Među njima je i petoplasirana Gorica koja je osvojila 26 bodova, po 13 u prvoj i drugoj četvrtini od devet dvoboja, s tom razlikom da je najprije omjer pobjeda, remija i poraza bio 4-1-4, a onda 3-4-2. Ukupna gol-razlika je negativna, 23:24, u prvoj četvrtini 11:12, pa 12:12.

Loša sreća

Prije starta sezone predsjednik kluba Nenad Črnko je podvukao da je cilj kluba baš osvajanje najmanje 13 bodova u svakoj četvrtini, ali da se bar jednom taj učinak i nadmaši, što bi onda moglo donijeti uključivanje u borbu za četvrto mjesto ili više, kao što je bilo u prošlom prvenstvu. Tada je Gorica do posljednjeg 36. kola držala treće mjesto, sredinom ožujka i s 15 bodova prednosti pred Hajdukom i Rijekom, da bi na neobjašnjiv način prednost prosula i porazom u Rijeci na kraju pala na petu poziciju i ostala bez europskog nastupa.

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Scenarij peha i nesreće iz najgore noćne more, kao da je nastavio pratiti Velikogoričane i dalje jer kada se i samo letimično analiziraju utakmice u ovoj sezoni, lako se zaključi da je momčad trenera Krunoslava Rendulića propustila u nekoliko dvoboja ostvariti bolji rezultat.

- Na dobrom smo putu, ali ne mogu se oteti dojmu da smo trebali imati najmanje četiri ili pet bodova više, čak biti na drugom ili trećem mjestu. Izdala nas je prije svega realizacija, koju moramo popraviti u nastavku sezone - kazao je trener Rendulić poslije zadnjeg remija 1:1 protiv Osijeka, koji je bio ogledni primjer utakmice koja se trebala dobiti, a nije (18 udaraca na vrata, dvije stative, niz propuštenih prilika).

Kada se stavi u fokus samo devet dvoboja druge četvrtine, statistika kaže da je Gorica izgubila čak devet bodova nakon što je bila u vodstvu!

Počelo je s Rijekom kada je vodila 2:1 na poluvremenu, a izgubila 3:4 primljenim golom u 90. minuti. Protiv Istre opet vodstvo na poluvremenu, a 1:1 na kraju, dok je s Lokomotivom imala i 2:0, da bi završilo 2:2. I konačno protiv Osijeka ponovno prednost 1:0 i primljeni gol u trećoj minuti nadoknade prvog dijela, a tih 1:1 ostaje do kraja, iako je od 61. minute Rendulićeva momčad imala igrača više na terenu.

Bode u oči i podatak da Velikogoričani nisu pobijedili ni jednu od pet utakmica na svom stadionu. Tri remija, te dva poraza, već spomenuti od Rijeke kada je realno u prvom poluvremenu trebalo biti dva do tri razlike za Goricu, te onaj 0:2 protiv Dinama, kada se utakmica nije ni smjela igrati zbog preguste magle, ali u Hrvatskoj je mnogo toga moguće, što nije moguće drugdje...

Sjajni na strani

Kada se ovome pridoda raniji remi 1:1 s Hrvatskim dragovoljcem, to je već šest ligaških dvoboja doma bez pobjede, odnosno posljednja datira još od 21. kolovoza kada je svladan Slaven Belupo rezultatom 1:0.

Preloši učinak od tri boda na svom stadionu nadoknađen je gotovo savršenim u gostima.

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Pozitivni trendovi

Trijumfi protiv Šibenika, Slavena Belupa i Hrvatskog dragovoljca, a protiv Sigećana zabilježeno je čak 25 udaraca na vrata, ali samo jedan postignuti gol (to je ona Rendulićeva priča o neefikasnosti).

Remi 0:0 protiv Hajduka bila je jedina utakmica u kojoj je Gorica nadigrana i gdje nije imala šansi za golove, ali odlični vratar Dominik Kotarski i Melnjakov promašaj nemogućeg u 95. minuti ostavili su joj bod.

Zaključak je nakon svega lako izvesti, a svodi se na golemu propuštenu mogućnost da se iz ovih devet utakmica izvuče daleko više od onih famoznih 13 bodova, koje je predsjednik Črnko targetirao još prije sezone. No, bilo je i dosta pozitivnih trendova, koji će tek doći na red za analizu, od značajnog dizanja forme nekih igrača (Kalik, Pršir, Fruk, Kotarski...), povrataka nakon ozljeda (Suk, Šimunović), do vrlo zapaženog debija juniorske zvijezde Caio Cruza, najprije u Kupu s Istrom 1961, a onda u prvenstvu s Osijekom. Blizu je Gorica velikim dometima, ušla je i u polufinale Hrvatskog kupa i ne smije posustati na svom putu, već stisnuti gas još jače...