Slavni preci su obranili grad od turskih hordi, a on je bacio u očaj skupe Dinamovce

Dok je kanal Sava - Odra, koji u svojih sedam kilometara dužine prolazi uglavnom turopoljskim mjestima, spašavao Zagreb od poplave katastrofičnih razmjera, turopoljski nogometni klub odigrao je 5. kolovoza na Maksimiru jednu od svojih najboljih utakmica protiv prvaka Hrvatske, koja je u konačnici završila početnim rezultatom 0:0.

Baš kako smo i najavljivali kroz tjedan da je dolaskom trenera Željka Sopića konačno razbijen "kompleks Dinama", tako se Gorica i postavila na terenu, odlučno, čvrsto, rastrčano, s jasnom idejom kako neutralizirati ključne Dinamove igrače. Iako je strateg domaćih Igor Bišćan mislio da će Goricu slomiti i lagano pobijediti s "rezervnim" sastavom s kojim je krenuo u dvoboj, na kraju nije uspio ni s najjačim, kojeg je počeo formirati u 60. minuti uvođenjem Ivanušca i Šutala.

Dotad prvak nije mogao ništa, u prvom poluvremenu je ostao bez udarca u okvir vrata (pamti li se u Maksimiru sličan slučaj?), a Turopoljci su imali šansu Ndockyta, koji nije dobro pucao glavom iako je bio neometan, te čisti zicer Josipa Mitrovića u 27. minuti. Vratar Livaković odbio je loptu nakon jakog Ndockytovog pokušaja, Mitrović je bio na desetak metara, ali njegov udarac zaustavila je stativa.

U istom ritmu nastavljeno je i drugo poluvrijeme, pokretljivi blok gostiju predvođen Markom Soldom i Juricom Prširom u sredini, potpuno je zakočio distribuciju lopti Mišića i Baturine, koji je imao čak 21 izgubljeni posjed, a duela skoro da nije mogao dobiti ni on, ni svi ostali, osim Brune Petkovića. Jedino je njegov nogomet bio čista romantika, milina za gledati s individualnim potezima na koje Velikogoričani nisu imali odgovora, ali su imali vratara Ivana Banića, koji je u zadnjih pola sata dvoboja imao izuzetno nadahnuće. U vikendu kada se u njegovom rodnom Sinju trčala Alka, kao spomen na slavne pretke, koji su se uspješno borili protiv najvećeg zuluma i zla, koje je ikada poharao balkanske države, a to su turske Osmanlije, Banić je odlučio zaključati vrata Dinamu.

Hrabri Sinjani su 1715. obranili grad od turskih hordi, a Banić u subotu kao hobotnica krakovima, rukama i nogama je zaustavljao pokušaje Petkovića, Ivanušca i Baturine, s tim da je obrana Baturininog udarca s desetak metara u sudačkoj nadoknadi definitivno bila "Play of the Day". Sportski direktor Gorice Mario Brkljača sigurno se prisjetio jednog dvoboja u dresu Zagreba kada je slične bravure izvodio Dragan Stojkić, a 26. veljače 2005. Zagreb na Maksimiru slavio 2:1 u prvoj utakmici poslije zimskih priprema u talijanskom Brancaleoneu. Tamo su Mile Petković i trener vratara Željko Nježić, koji od 2021. nažalost više nije s nama, imali omiljene treninge na pijesku, a poslije njih zagrebaše nitko nije mogao nadtrčati.

Željko Sopić i suradnici su na tom tragu, pripremaju momčad Gorice za slične bravure jer kako je i sam rekao nakon remija "kvaliteti Dinama može se parirati samo golemom trkom i borbenošću, da smo bili spremni i krv proliti, a uz to imati raspoloženog vratara i malo sreće".

Kad smo već kod sreće, ona je ipak bila izjednačena ako se usporede Petkovićev udarac, kojeg ne bi zaustavio ni čudesni Banić, ali je lopta otišla koji centimetar pokraj okvira vrata, a na drugoj strani drugi zicer Josipa Mitrovića u 71. minuti. U kontri je Ndockyt dao idealnu loptu za krilnog igrača Gorice, koji izlazi pred Livakovića, ali s vrha šesnaesterca gađa preko vrata. Iz teže pozicije je Mitrović 1. travnja u Velikoj Gorici sjajno pogodio za 1:1 i tada spasonosni bod, dok je ovoga puta možda propustio Turopoljce odvesti na prvo mjesto HNL-a. No, i ovih pet bodova iz uvodna tri kola nose sjajno raspoloženje u nogometnoj Velikoj Gorici, a zbog odgode utakmice s Rijekom, slijede dva tjedna pauze do gostovanja u osječkoj Opus Areni.