Jednom je bio kraljevska kobra, drugi puta crna mamba za Valdasa Dambrauskasa. O Anti Čačiću je riječ naravno. Trener Dinama je zmija otrovnica za litavskog trenera. Dok je Dambrauskas imao uspjeha kao trener Hajduka s Čačićevim prethodnicima, ne može protiv Čačića, ovaj mu je dva puta ubrizgao otrov i Litavac je - zgasnuo. Ali nije samo on Čačićeva meta, bivši izbornik naciljao je kompletan Hajduk i stalno ga zavija u crno. U subotu je četvrti put vodio Dinamo protiv Hajduka, sva četiri puta u Maksimiru. I četvrti put je - pobijedio. Četiri od četiri, quatro stagione, Suzy quattro... Kako god želite.
U tri prethodna ogleda je pobijedio prvo s 2:1 i potom dvaput s 3:1. U ožujku 2012. Dinamo je slavio s 2:1 u utakmici u kojoj su bijeli vodili golom Ante Vukušića da bi u završnici rezultat preokrenuo Ivan Krstanović s dva gola pri čemu je pobjedonosni postigao iz jedanaesterca. U rujnu iste godine, u novoj sezoni, plavi su pobijedili s 3:1 također u utakmici u kojoj je Hajduk vodio. Strijelac za Splićane bio je Mijo Caktaš, a preokret su redom potpisali Sammir, potom Duje Čop i naposljetku ponovno Sammir, ovaj put s bijele točke. Konačno, u posljednjem kolu na proslavi naslova prvaka, Modri su u samom finišu zabili dva gola i dobili s tih 3:1. Istina, u subotu je nakon 90 minuta završilo 0:0, ali i jedanaesterci su dio utakmice, zar ne? Kako god okrenete, Čačić nabija komplekse Hajduku.
Splićani na vjetrometini
Kako je Čačić došao do Superkupa? U prvom poluvremenu Dinamo nije bio dobar. Mišić i Ademi stajali su dosta nisko, a Ivanušec na lijevoj, te Špikić na desnoj strani bili su vezani uz linije. Petković i Drmić se nisu spuštali u međuprostor. Tako da Dinamo nije mogao razviti igru i uspostaviti posjed. Hajduk je tada izgledao svježije, ali niti Splićani nisu koristili međuprostor, tu je Livaja trebao primati lopte i distribuirati ih dalje. U drugom poluvremenu Čačić je napravio korekcije, Ivanušec je više ulazio u sredinu, a i Petković je više djelovao u međuprostoru, dok je Drmić, iako nije nudio pravu partiju, vezao dva Hajdukova stopera na sebe, oslobađao je prostor Petkoviću. Tako da su Modri počeli izgledati dobro. Hajduk je u drugoj dionici vidljivo tjelesno pao, jer nisu imali alternative u veznom redu, Fossati zbog ozljede nije niti doputovao u Zagreb. Također, napadačka trojka Biuk, Livaja i Kalinić sve su se manje vraćali pomoći obrani. Tako da je Majstor s mora ostao na vjetrometini. Kad se pogleda Dambrauskasova momčad, onda je vidljivo da nema dovoljno širine, te da im je za prvenstvenu trku s Dinamom potrebno još neko pojačanje.
Čačić je eksperimentirao, želio je isprobati neke varijante. Pogodio je s novim pojačanjem Robertom Ljubičićem na poziciji lijevog bočno, dečko koji je stigao iz Rapida bio je iznenađenje za Majstora s mora. Također, Čačić je krenuo s dva napadača, što u prvom dijelu nije izgledalo dobro, no u stanci između dva poluvremena je napravio korekcije koje su se pokazale kao pun pogodak. To smo već naveli, to je bilo krucijalno, Ivanušec je više ulazio u sredinu terena, više nije bio samo na strani, a to je bilo važno i zbog toga što se Ljubičiću otvarao veći prostor na lijevoj strani.
Izmjene zadržale ritam
Konačno, a i to je bitno, Čačić je pokazao dečkima da maksimalno vjeruje u njih, jer je drugo poluvrijeme nastavio s istim sastavom, iako taj isti u prvom poluvremenu nije nudio neku prezentaciju. Kasnije je pak s izmjenama uspio zadržati ritam, posebno ulascima Oršića i Baturine.
Naravno, Čačić je opet, kao u završnici prvenstva uspio sa svojim “cool stavom” smiriti momčad, nije joj dozvolio neko divljanje, raspad sustava niti u jednom trenutku. Dinamo je u drugom dijelu promašio dosta prilika, Lovre Kalinić je sjajno branio, u takvim situacijama, momčad postane frustrirana. Takve utakmice kad se toliko promašuje, obično se gube. Ali Modri su do kraja ostali pribrani i mirni, što se pokazalo i kod izvođenja jedanaesteraca. Dambrauskas je s druge strane, povukao dva čudna poteza. Iz igre je izvukao jednog od najboljih igrača Hajduka u subotu, Stipu Biuka, a isto tako je iz igre izvadio i Nikolu Kalinića, čovjeka koji uopće nije bio loš, koji je vezao Dinamove stopere i koji uvijek može riješiti utakmicu.