Hajduk - Dinamo 4-1, rezultat realan. Tako je pokazao semafor poslije izvođenja kaznenih udaraca, ali to je slika igre u 90 minuta. Poslije prvog poluvremena činilo se da se treba nakloniti treneru Hajduka Valdasu Dambrauskasu na račun načina kako su njegovi "bijeli" ograničili moć "modrih". A onda se u drugom dijelu, ta koliko-toliko kompaktna igra splitske momčadi razvodnila. Djelovali su doslovno raspušteno, pa je domaća momčad dobila dominantnu ulogu.
Hajduk je na pripremama ostavio loš dojam, ali to su bile kao testne utakmice. Onaj susret protiv Genta baš je bio indikativan. Završilo je 3-0 za Belgijce, a da nije bilo bravuroznih intervencija Lovre Kalinića, mogla se dogoditi katastrofa, s pet, šest golova u mreži Hajduka. Baš kako se događalo na Maksimiru. Nije bilo druge nego diviti se kako je Lovre skakao i hvatao, odbijao šutove napadača Dinama, koji se također nisu mogli načuditi…
Vadio pogrešne igrače
Odmah se mora naglasiti da je do rastura "bijelih" došlo poslije nes(p)retnih poteza trenera Dambrauskasa. To je najprije zamjena Stipe Biuka (uvođenje Sahitija u 58.), a onda izvlačenje Nikole Kalinića (uvođenje Mlakara u 70.). Biuk je izmučio Moharramija, a Kalinić je, dok je igrao, vezao uz sebe oba stopera Dinama. Tako je odahnuo Iranac, a Periću je olakšan posao. Dobio je mogućnost duplirati Ljubičića, pa je taj novajlija, pravo pojačanje prvaka, mogao slobodno jurišati na obranu "bijelih". Jer, dok je Perić s Lauritsenom bio zauzet Kalinićem, na desnom boku Hajduka Mikanović se mogao nadigravati i probijati Ljubičića. Trener ima sva prava, ali i odgovornost. Ne može se odobriti reakcija Nikole Kalinića u trenutku kada je zamijenjen (prigovori Dambrauskasu), ali se ubrzo vidjelo koliko je njegov izlazak bio koban za Hajduk. Tako se u biti pokazalo da je Dambrauskas ipak trener ograničene kvalitete, to jest da je sposoban ograničiti moć "modrih", kako je bilo u prvom poluvremenu, dok na kartu nadigravanja nema rješenje. Sve se svodilo u navalnim akcijama na ideju sposobnosti Marka Livaje, njegove imaginacije, kojeg su opet domaći igrači zaustavljali i onemogućavali na svake načine.
Zato je Dambrauskasu jedino preostalo da korektno čestita Dinamu, da objašnjava kako je šteta da u prvom poluvremenu neke prilike nisu bolje iskoristili te da je Lovre Kalinić bio igrač utakmice, dapače, da je "najbolji vratar u Hrvatskoj". I onda finale, trenerova mantra: "Znamo što trebamo raditi i u kojim stvarima moramo napredovati". I još: "Vjerujem da ćemo biti bolji, ali to dolazi poslije teškog rada. Formu možemo dohvatiti jedino igrajući prave utakmice. A to će biti za tri-četiri utakmice."
Puno otvorenih pitanja
Onda je udario odu navijačima Hajduka te da su oni iz kluba i navijači jedno, što je bjelodano, tako da se ne treba ponavljati, nego razmisliti kao unaprijediti konstrukciju igre, da se osim energije, borbenosti i želje napokon poslije godinu dana rada vidi njegova ruka na terenu. U protivnom će Hajduk izgledati kao Osijek, sve na kartu obrane i ufanje da će tandem Livaja - Kalinić nešto napraviti u napadu. Posebno je pitanje izvođenja kaznenih udaraca, odnosno izbor egzekutora. Jer kada je Lovre Kalinić osigurao tih 0-0, Hajduk je ipak imao priliku da iz ruleta s bijele točke dođe do trofeja. Pitanje logično: zašto drugi izvođač nije bilo Filip Krovinović, odnosno je li Josip Elez uveden da pojača obrambeni zid ili je i on mogao prihvatiti rizik izvedbe jedanaesterca?
Uglavnom, Hajduk na Maksimiru nije položio ispit, sada su na popravnom s imperativom da na prve četiri utakmice u prvenstvu osvoje svih dvanaest bodova i onda se nanovo suoče s Dinamom u Zagrebu. Ili će taj derbi biti odgođen zbog obveza dvaju rivala na europskoj sceni, što se može predvidjeti.
Komentari (0)
Komentiraj