Da nema Hajduka, HNL bi ‘umro od dosade‘! A dogodila mu se ista stvar, na istim stadionima kao prošle sezone

Da nema Hajduka HNL bi "umro od dosade". Bijeli pune tribine, pune emisije stručnjacima iz svih područja, a društvene mreže su postale tijesnije za sve one koji žele nešto reći o Hajduku. Koliko je samo različitih komentara povukla utakmica u Koprivnici. Za one inficirane bijelom bojom suci su razvidno u prvom planu, čak su i političari ponovno istrčali na zeleni teren, ovog puta ne u ulozi kritičara igrača, već sudaca.

Ali, nesporno je da pažljivo biraju trenutak kada će se svoja razmišljanja lagano ukrcati u populistički vlak zaboravljajući pritom da je njihova primarna zadaća osigurati ugodnije i pravednije uvjete rada i života. Ali, nisu oni u prvom planu, Hajduk je opet u fokusu. Hajduk koji je ostao bez dva boda u čudnoj utakmici gdje je mladi, 29-ogodišnji Zagrepčanin Ante Čulina napravio dvije velike pogreške. Zgoditak za poravnanje 2:2 nije se smio priznati, dapače, trebalo je ponoviti izvođenje jedanaesterca radi preranog utrčavanja igrača Belupa Arbera Hodže.

Druga je pogreška isključenje Sahitija nakon nepotrebno dodijeljenog drugog žutog kartona u 79. minuti. Nekih 15-ak minuta ostao je Hajduk s igračem manje u završnici dvoboja gdje se tražio izlaz iz remija. Kada zagrebemo ispod površine, dođemo do podatka da je u VAR sobi sjedio Zdenko Lovrić, isti čovjek koji je prošle sezone propustio sugerirati glavnom sucu veliki propust Cipetićevog igranja rukom u dvoboju Lokomotiva – Hajduk (3:3). Što se tiče Čuline, recidiva nema glede Hajduka. Ove je sezone sudio ukupno 11 utakmica u HNL-u, a Hajduku je arbitrirao ukupno pet puta. Zasada bez mrlje, jer Bijelima je sudio obje protiv Varaždina, te kontra Osijeka u Gradskom vrtu. Sudio je Čulina i Kup protiv Mladosti u Ždralovima, a koprivnički dvoboj bio mu je peti susret Hajduku ove sezone. Prvi iza kojeg ostaju "repovi" i evidentna činjenica da je Hajduk ozbiljno oštećen.

Jasno, razina jačine kritike prema sucima pojačava se ovisno o fazi u kojoj se prvenstvo nalazi. Ali, nema razloga ne posvetiti se unutarnjim problemima.

Jakobušić i Nikoličius neka se bave sucima, Karoglan i igrači imaju poghledati svoju izvedbu. Hajduk je izgubio bodove prije odlaska na dugu jesensku stanku, a pritom su Bijeli ponovili boljke iz nekoliko prethodnih susreta. Izgledalo je kao "deja vu", kao nešto već viđeno kada Koprivnicu usporediti sa Kranjčevićevom. Nije sve bilo preslikano dvoboju sa Lokomotivom, ali i tada je Hajduk vodio 2:0. Trebat će Karoglan dobro analizirati što se dogodilo s njegovom momčadi i kako nije uspio na vrijeme uočiti psihološki pad. Je li Bijelima prekid susreta, iniciran sa tribine njihovih navijača, razbio ritam, jer u tom trenutku imali su utakmicu pod maksimalnom kontrolom. Ali, nismo takvu konstataciju čuli od trenera ili igrača, stoga im očito nije smetalo.

Međutim, u početnih 15 minuta drugog dijela Hajduk je kliznuo u podređenu ulogu. Prvi pogodak Hoxhe kao na treningu, pali su Bijeli bez bloka na centaršutu i skoku. Šibenik, Lokomotiva i Belupo tri su utakmice koje je Hajduk sigurno kontrolirao i odjednom se dogodio "black-out". Crna rupa, pad. Šest bodova je izgubljeno radi povlačenja ekipe na svoju polovicu, prepuštanja igre protivniku pri sigurnom vodstvu. Nedostaje li moći u sredini, je li pad psihološke prirode uslijed nesigurnosti i manjka kvalitete kadra?

Sve je moguće. U dva od tri susreta nema alibija "Livaja", jer aktualni kapetan je igrao na Šubićevcu i u Koprivnici. Pritom je protiv Šibenika vodio Dambrauskas, a ostala dva susreta Karoglan. Rezultat je isti, korak u šampionskoj utrci Bijeli ponovno gube na istim travnjacima kao i prošle sezone. Prošle jeseni poraz u Šibeniku, gubitak bodova u Koprivnici i remi u Kranjčevićevoj. Osam bodova minusa. Ove sezone tri spomenuta remija gdje je Hajduk vodio i prosuo bodove. Minus šest. Zato je Hajduk u situaciji gdje mu prvenstvena utrka sve više izniče iz ruku.

Puno se toga ponavlja, kao da se ne uči na vlastitim pogreškama. Zbog toga je Dinamo taj koji će Bijelima napraviti račun za proljeće, a hoće li pritom razlika biti dvije, tri ili četiri utakmice zaostatka, samo ovisi o Modrima. Vjerojatno će i dolazak, odnosno ostanak trenera, ovisiti o tome koliko je daleko Dinamo. Sa velikom razlikom nema smisla ni trenera mijenjati u zimskoj stanci

Ako već nije Jakobušić "kapitalca" doveo ovog ljeta u trenutku kada je nakon Superkupa shvatio da nje Dambrauskas stručnjak koji će Bijele povesti prema tituli onda nema razloga ulagati u novog trenera za proljeće. Jer, dolazak nekog novog trenera implicira i angažman još nekoliko igrača, Zahtjeva kompletni novi snažni investicijski ciklus, ali sa nekoliko mjeseci zakašnjenja kada viš enema Europe i prvenstvo je ozbiljno pobjeglo iza ugla. Zato se ostanak Karoglana sredinom studenoga doima kao logična opcija. Bez poraza je završio svoj mandat, čvrst je na drugoj poziciji, a s obzirom na konkurenciju, Europa je praktički osigurana.

No, uvijek ostaje pitanje ima li Jakobušić neke skrivene adute u rukavu? Financijske, prije svega, s kojima bi nastavio navijački san o jakom Hajduku što se bori za naslov prvaka. Istina je, nikad nije dosadno na Poljudu.