Pred “veliku subotu” hrvatskog nogometa u kojoj se na Maksimiru sudaraju dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk (15 sati, prijenos na HTV 2 i Maxsport 1), činjenice stoje ovako. Modri imaju bod prednosti na prvenstvenoj ljestvici, Mario Kovačević vodi protiv Gonzala Garcije s 1:0, jer ga je u prvom ovosezonskom derbiju pobijedio na Poljudu. Do sada su obje momčadi nudile oscilacije u prvenstvu, bilo je dobrih izdanja, bilo je i onih “ajme majko”. Baviti se prognozama pred vječiti derbi nezahvalan je posao i zapravo ga treba izbjegavati. S obzirom na to što smo ove sezone vidjeli od jednih i drugih, nije lako donositi bilo kakve zaključke, realne procjene. Subotnju utakmicu mogli bismo nazvati “derbi zvan nepoznanica”. Kad malo bolje zaronite u analize, onda dolazite do saznanja da je s obje strane bilo toliko “up and down” predstava tijekom sezone da je uistinu nemoguće znati kakva će biti ova subotnja.

Često smo znali, to je, idemo kazati, bila nekakva tradicija pred sudare dva najljuća suparnika, uspoređivati rostere momčadi, davati neke naše ocjene igračima, pa onda sve svesti pod neki zajednički zbroj istih i na temelju toga predviđati pobjednika, davati Dinamu ili Hajduku uloge favorita. Ovoga puta nam se činilo da je takva najava zapravo nepotreban posao, te da bi pred ovaj derbi zapravo glavne uloge mogli imati - treneri.

‘Kovačević nije trener za Dinamo‘

Dinamov Mario Kovačević sudarao se s kritikama, jedan dio plavog navijačkog puka zamjerao mu je dosta toga, svaki poraz u HNL-u, a bilo ih je četiri (Gorica, Lokomotiva, Vukovar 1991, Istra 1961), doživljavao se isključivo kao njegov propust. Gotovo da nitko nije spominjao maksimirske igračke vedete, samo se iz svih oružja pucalo po Kovačeviću, nerijetko uz dodatak “da on nije trener za Dinamo”. Gotovo bismo mogli ustvrditi da niti jedan trener Modrih u novije doba nije imao takav, nazovimo ga - loš doček.

Kad se u kontinuitetu držao svoje udarne jedanaestorice, onda mu se zamjeralo da dovoljno ne rotira, kad je počeo rotirati, onda mu se prigovaralo da su rotacije bile nepotrebne i da je izabrao krive igrače. Kad je pobjeđivao, onda niti tada nije bilo dobro, stizale su kritike na igre momčadi. Negdje se provlačilo i da je izgubio povjerenje svlačionice. Od prvog dana nakon odrađenih priprema, Kovačević je živio pod ogromnim pritiskom i stresom.

Vjerojatno ga je sve to usput jako nerviralo, pa je na kraju kulminiralo nepopularnim potezom, otkazivanjem press-konferencije pred derbi. Ne trebamo, naravno, naglašavati, pred subotnji maksimirski derbi Kovačević je pred najvećim pritiskom otkako je trener Dinama. Ukoliko izgubi, od gnjeva navijača neće ga moći zaštititi niti najsofisticiranija “protuverbalna obrana”.

S druge strane, niti Gonzalo Garcia nije pod manjim pritiskom. Već na startu svog mandata doživio je jedan klasični nokaut, ispadanjem iz Europe od iznimno skromnog albanskog predstavnika. Nakon toga su stvari za njega krenule mnogo bolje, afirmirao je niz mladih igrača, Hajduk je počeo djelovati kao momčad koja ima glavu i rep, prepoznatljiv stil igre. Sreća ipak nije trajala dugo, nestala je brzo kao plamen svijeće na vjetru.

Sukob Garcia - Livaja

Odjednom se pojavila priča o njegovom sukobu s najboljim igračem Majstora s mora, Markom Livajom. Kad se “bog baluna” oporavio od ozljede, Garcia ga je držao na klupi za pričuve, taj potez dizao je kosu na glavi hajdučkom navijačkom puku. Više se lamentiralo o tome nego o igrama i rezultatima momčadi. Onda je stigao onaj “povijesni poraz” na Rujevici od Rijeke (0:5), usput začinjen pričom da je Livaja odbio ući u igru jer ga je bolio trbuh. Tako da je u ovom trenutku Garcia, poput Kovačevića, također pred svojom najvažnijom utakmicom otkako je trener Hajduka. Ukoliko ne starta s Livajom u udarnoj postavi, a na kraju Hajduk izgubi u Maksimiru, njegov trenerski život u Splitu postat će nepodnošljiv. Pa i sam je na presici pred derbi kazao da će ga, ako Hajduk izgubi, nazvati idiotom.

Paradoksalno, ovaj maksimirski vječiti derbi koji u biti ništa neće riješiti kad se radi o borbi za naslov prvaka, jer još nije završena niti polusezona, na neki način je najintrigantniji kad se radi o okršaju dvojice trenera koji se bore za svoj trenerski integritet. Pobjednik će barem na neko vrijeme dobiti vrijeme i prostor za spokoj. Poraženi? Ne bismo željeli biti u njegovoj koži...

Ako završi neodlučeno? Imamo dojam da niti jedan niti drugi neće biti zadovoljni. To se odnosi i na navijače oba kluba. Mi samo možemo poželjeti da derbi protekne u sportskom ozračju, da nakon njega ne ostanu nikakvi sudački repovi, da se ne čeka pravorijek francuskog povjerenika za suđenje.