Hajduk je po treći put ove sezone, gubitkom utakmice u protiv Gorice, propustio idealnu mogućnost da poveća svoju prednost na čelu tablice, splitska momčad je još jednom zakazala u napadu. Može se talijanski trener Gennaro Gattuso tješiti koliko god hoće, ali uz onaj poraz protiv Varaždina, pa neriješenog omjera s Istrom 1961 na Poljudu, gubitak sva tri boda u Gorici, novi je težak kiks.

Gattuso je poslije utakmice nastojao objasniti kako je to "nesretan poraz", pa je usporedio gubitak sva tri boda s onim izdanjem u Varaždinu kada je njegova momčad bila nadigrana. Takvi pokušaji objektivno u ovako delikatnom trenutku mogu se protumačiti kao želju da se održi optimistička atmosfera uoči "jadranskog derbija".

Gola je činjenica da je Hajduk na pet posljednjih utakmica od mogućih 15 osvojio samo pet bodova, znači svega cca 33 posto, pa je tako uvelike kompromitirana sjajna bilanca iz prvih jedanaest kola kada su prikupili 27 bodova. A to da su "bijeli" protiv Gorice imali nadmoćnu statistiku: posjed od 65 posto, dobrim dijelom i čak 80 posto, 515 dodavanja, 25 udaraca na vrata Ivana Banića, 15 kornera samo je još jedan dokaz zabrinjavajuće neefikasnosti.

Kobni Livaja

E da, i taj nerealizirani kazneni udarac i to u 95. minuti susreta ipak spada u kategoriju kobnih grešaka glavnog igrača Marka Livaje. On je zaista ključna faca momčadi Hajduka, ali taj propust, kilavo izveden jedanaesterac zaslužuje epitet fatalnog. Istina je, kako kaže trener da su "griješili s bijele točke i veći igrači od Livaje", što je slaba utjeha. I kao što je toliko puta na brojnim utakmicama na račun postignutog gola proglašavan za najboljeg igrača, tako ovom prilikom zaslužuje negativnu, a pozitivnu ocjenu komentatora s utakmice (neki su ga darivali s 6,5!?). Sigurno je Livaja osobno svjestan važnosti promašaja, koji se desio, treba ponoviti, u 95. minuti kada se moglo svojoj momčadi spasiti bod.

Mateo Leš, Marko Livaja

DAMIR KRAJAC Cropix

Ipak, uz sav grandiozni učinak Livaje, kao i značaja Ivana Rakitića ostaje fakat da je roster Hajduka manjkav, to je uglavnom igrački kadar koji se na osnovu filozofije trenera, ali i slabosti Dinama i nedorečenosti Rijeke našao u liderskoj poziciji. Gattusu nije ništa drugo preostalo nego da izvore energije potraži među dojučerašnjim juniorima, on je također prisiljen računati i na otpisane Leona Dajakua i Yassinea Bernahoua, kao i na veterana Aleksandra Trajkovskog.

Hajduk je godinama opterećen angažiranjima igrača iz europskog "škart boxa", koji su uglavnom, budimo do kraja otvoreni, u vremenima trgovaca tipa Marija Branca i Mindaugasa Nikoličiusa, sportskih direktora debelo zaštićenih od strane bivših predsjednika Ivana Kosa, odnosno Lukše Jakobušića. Jer logični je zaključak, da je većina stranaca angažiranih iz minornih klubova i drugorazrednih liga, nešto vrijedila oni bi, ako su tako dobri, dobili svoja mjesta u tamošnjim klubovima. A ponudu Hajduka doživjeli su kao spasonosni izlaz, doslovno uhljebljenje. Jednog će dana, kad-tad, izaći na vidjelo kako je većina tih prinova na Poljudu dobila ugovore koje ne zaslužuju u odnosu na ono što su pružili Hajduku.

Zato se s velikim zanimanjem iščekuju potezi Francoisa Vitalija, direktora nogometnih operacija, hoće li on, na temelju bogatog skautskog iskustva, premda je radio u klubovima (od 2011. Royal Mouscron, Cercle Brugge, Troyes), koji se po značaju ne mogu usporediti s veličinom Hajdukom, izvesti djelotvorni hokus-pokus i privesti na Poljud pojačanja, a ne prinove. Vitali je dobio pompoznu poziciju u stručnoj nomenklaturi splitskog kluba, zato bi trebao s jedne strane kroz izlazne transfere osigurati potrebna sredstva za one ulazne. No, i Vitali je za sada posegnuo za projektom razvojne strategije Hajduka, koja je inače već bila gromko predstavljena još 29. listopada 2021. za razdoblje do 2027.

Samo nadanja?

Tada je taj navodno najvažniji dokument prezentiran od strane trojstva uprave (Jakobušić, Matana, Akrap), te bivšeg pomoćnika sportskog direktora Andre Fistonića, te toliko hvaljenog Gordana Kožulja, inače direktora poslovnih savjetovanja renomirane tvrtke Deloitte. Naravno da je takav dokument iznimno važan za Hajduk, ali se tu na račun briga za budućnost na neki način zamagljuje sadašnjost, to jest borba za uspjehom, ali i preživljavanjem kluba u aktualnim natjecanjima. Uz napomenu da je i Ivan Kos imao obraza tumačiti neku svoju strategiju, do zla boga naivnu, osvajanja bodova, ono ove godine 64, slijedeće 67 i tako kroz četiri godine do 75 bodova i naslova prvaka. Hajduka sada čeka novi teški ispit, dvoboj s Rijekom, koja je često znala zagorčati život, posebno otkako je taj klub vodio Matjaž Kek. Pa u slučaju da Gattusova škvadra propusti inkasirati tri boda onda će šanse Hajduka za konačni trijumf u prvenstvu ostati na razini nadanja…