‘Hajduk je ostavio Leku na cjedilu, čak i da se vrati Perišić. Optužnica protiv Modrića? Hrvatska lakrdija‘

Igor Štimac, izbornik Indije, i njegova dva nerazdvojna druga, Luka Radman i Frane Srdarev, poslije novog trijumfa, drugi put osvojenog prvenstva južne Azije, u Bangaloreu, prepustili su se euforičnom slavlju svoje momčadi i navijača, pa odjurili odmah te noći u zračnu luku: pravac Split. Stigli su praktično isti dan na aerodrom Resnik, a dočekao ih je sveprisutni Mate Lončar, biljarist, vječni Štimčev prijatelj i pratitelj. Kako to Mate običava, fotografija je poslana na znanje svima iz njegova networka: "Šef se vratio u Split". Štimac je naravno, kao i uvijek, raspoložen za priču, na svoj način, bez dlake na jeziku, dakle bez pardona spreman objaviti svoja razmišljanja koja katkad djeluju i kao presude. Tema broj 1: kako je to Štimac nogometno probudio Indijski potkontinent, pa dalje što misli o aktualnim zbivanjima u našem nogometu.

NIKKU/XINHUA NEWS/PROFIMEDIA

Najprije o Indiji gdje je kriket najpopularniji sport, reklo bi se nedostižan, ali je u prošle četiri godine, zahvaljujući uspjesima indijske reprezentacije pod vodstvom izbornika Štimca, nogomet dobio izuzetan tretman.

- Ne mogu kriti kako mi gode svi ti komplimenti i priznanja. Ali, ajde da kažem kako su sve te ode nogometu indijskog tiska, pogotovo nogometnih funkcionara, najviše oduševljenih navijača, logične s obzirom na rezultate ostvarene ove godine. One idu na adresu našeg stručnog tima.

Posebno je odjeknula informacija da se reprezentacija Indije, na rankingu Fife, spustila ispod stotog mjesta?

- Još više ćemo napredovati kad se budu tretirali rezultati s posljednjeg turnira. Srušili smo neke barijere i postavili brojne rekorde. Tu više nije u pitanju isključivo dojam da reprezentacija igra znatno bolje, nego su to čvrste činjenice. Ove smo godine pobijedili na tri natjecanja, osvojili smo TriNation Cup i Hero Intercontinental turnir te sada drugi put prvenstvo južne Azije. Uz to smo ostali neporaženi kod kuće u posljednjih 15 utakmica, postigli smo osam uzastopnih pobjeda bez primljenog gola, prvi put smo pobijedili Libanon i nadigrali Kuvajt u dvije utakmice. Ta je reprezentacija svojedobno pobijedila Indiju 9-1.

Kako ste se prihvatili tog posla s obzirom na to da je nogomet u Indiji faktički u povojima?

- Volim izazove, to je stil mojeg života. Imao sam niz uspješnih poslovnih izleta, ali najvažnija aktivnost vezana mi je uz nogomet. Kad sam stigao u Mumbai, alias Bombay, zajedno s Lukom i Franom, nismo se mogli načuditi kakvo je stanje nogometa, premda je to po zanimanju javnosti drugi sport poslije kriketa.

Kakvo?

- Bolje da o tome ne govorim. Bio sam začuđen, država s toliko potencijala bez prave iskre za nogomet koji žari i pakli svijetom. Trebalo je izvesti radikalne zaokrete, probuditi zanimanje javnosti, pronaći mlade, ambiciozne, usaditi vjeru da je reprezentacija pravi način za afirmaciju nogometa.

Prema reakcijama javnosti, sada se čini da ste uspjeli?

- Naravno da je sada stanje sasvim drugačije, pozitivnije. Došli smo u svibnju 2019., nije bilo lako pokrenuti, ustvari izvesti brojne poteze, čak bolne u odnosu na dotadašnju praksu. I kad bi me pitali o životu u Indiji, ne bih se mogao raspričati jer sam, zajedno sa svojim pomoćnicima, fokusiran isključivo na nogomet. Znači, na život na relaciji hotel - trening - utakmice - putovanja, od jutra do mraka i noću i ponovno: planiranje i realizacija zamišljenog projekta.

Jeste li imali na raspolaganju resurse, mogućnosti za svoje izvedbe?

- Podršku smo imali od početka, premda je bilo i kritičnih faza. Najprije se trebalo izboriti za uvjete. Međutim, kako podignuti nogometnu bazu kada prvenstvo traje samo četiri mjeseca, kada je u toj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta relativno slaba baza. Jer, svi bi u kriket, pa tek onda u nogomet ili badminton.

Po svemu ste uspjeli?

- Tako je, poslije četiri godine rada mogu reći da smo na dobrom putu uvesti Indiju među ozbiljne aspirante za plasman na mundijal. Moram pohvaliti igrače, zaista su predani u radu, na svakom treningu, pogotovo na utakmicama. Posebno Luku Radmana koji je maestralno fizički pripremio igrače i Franu Srdareva koji je podučio vratare da su postali temelj naše obrane, posebno glede obrane jedanaesteraca preko kojih smo došli do trofeja.

Kalyan Chaubey, predsjednik All Indian Football Federation, oduševljen je tolikim napretkom nacionalne momčadi, odao je priznanje, naklonio se doslovno na račun "dosad nedoživljenog napretka nacionalne momčadi", naglasio je, "pod vodstvom coucha Igora"?

- Zahvalan sam predsjedniku, on je bio reprezentativac, vratar, a sada je značajna politička osoba. On je itekako u mogućnosti prosuditi dimenziju napretka. Imamo još mnogo posla, do kraja mojeg ugovora, najvažnije nam je Azijsko prvenstvo u siječnju sljedeće godine. Dotad imamo niz utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. Ali, već sada tražim određene garancije za nastavak suradnje za sljedeće četiri godine ili ćemo se prijateljski rastati.

Kakvi su to zahtjevi?

- Prema mojem poimanju, ništa posebno, tražim više vremena za pripreme za Azijsko prvenstvo. Trebalo bi ligaško natjecanje produljiti, naći način da se ojačaju klubovi. A ono što ne mogu zahtijevati, nego moliti, to je da se nogometni forumi izbore za logičnu novost u tretmanu prava nastupa za reprezentaciju. Riječ je o tome da se igračima s indijskim korijenima, kako je to u svijetu uobičajeno, dakle onima koji nisu rođeni u Indiji, a igraju u stranim, uglavnom europskim klubovima, omogući nastup za reprezentaciju.

Imate li u vidu takve igrače?

- Već imam popis od desetak igrača, nekoliko prekaljenih poput Dannyja Battha i Yana Dhande, koji igraju za engleske klubove. Ili Manprita Sarkarije iz Sturma. Sa svima sam u kontaktu, svi imaju iznimnu volju nastupati za Indiju. Njihovo priključenje dalo bi velik zamah reprezentaciji u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Zato računam na razumijevanje vlade po tom pitanju, pogotovo poslije ove serije sjajnih rezultata.

Što u Indiji znači Hrvatska, naš nogomet?

- Imamo ugled, ljubitelji nogometa itekako dobro znaju tko je nekada bio Šuker ili danas Luka Modrić. U Indiji se s velikim zanimanjem pratilo prošlo Svjetsko prvenstvo, a mene su angažirali za televizijskog komentatora pojedinih utakmica.

Kako vi gledate na aktualno stanje kod nas?

- Konačno se događaju prave stvari, Vlada je napokon pružila podršku HNS-u. Imamo premijera i Vladu koji su na konkretan način pokazali s jedne strane interes za razvoj nogometa, a s druge strane odali priznanje rezultatima reprezentacije. Donesene su odluke na koje se dugo čekalo: najprije o gradnji kampa u Gorici, a onda ovo podizanje značaja dva mitska stadiona u status građevina od nacionalnog interesa. Najavljena je i financijska pomoć u gradnji Maksimira, odnosno temeljitoj obnovi Poljuda. No, logično je da sada lokalne zajednice imaju glavnu riječ. Što se tiče Splita, očekuje se prihvaćanje domaćinstva Europskih igara koje bi našem gradu donijele novi zamah, pravi prosperitet, sličan onome kad se krenulo u organizaciju Mediteranskih igara.

Hajduk?

- Pratim događanja koliko stignem. Posebno sada u vrijeme boravka u Splitu. Žao mi je da i dalje, tijekom niza godina, vlada takva klima da se svaka, pa i najblaža kritika dočekuje na nož. Na to sam navikao. Poznato je da se ne slažem s ovim načinom upravljanja koje je dovelo da skorojevići vode glavnu riječ, a odgovornost ne preuzima nitko. Model je dokazano pao na ispitu jer u više od desetljeća njihova postojanja nema vidljivih rezultata dostojnih Hajduka, iako se godišnje u prosjeku troši oko 25 milijuna eura. A od tih sredstava, 90 posto se odnosi isključivo na račun rasprodaje "naše dice". Radna zajednica ima više od 200 zaposlenih, od kojih je nemali broj uhljeba iz udruge Naš Hajduk. Ratuje se s HNS-om, vrijeđa Modrića, pljuje po našem susjedu Šibeniku, kontinuirano kreira razdor unutar hrvatske nogometne obitelji. I zaključno: eventualno slučajno osvajanje naslova prvaka u nekoj od sljedećih sezona neće i ne može pokriti svu silu promašaja i slabosti ovog nakaradnog modela upravljanja. Uostalom, dovoljno je pozvati se na činjenicu da su se navijači morali zadovoljiti osvajanjem Kupa, dok na titulu prvaka čekamo, evo, devetnaest sezona. Meni bi ipak bilo drago, jer je Hajduk utkan u mene, doslovno dio mojeg bića, da se dogodi ta radost, ali sumnjam.

Povučeni su ipak određeni potezi, povratak Livaje i drugih igrača na Poljud, iščekuje se dolazak Ivana Perišića?

- To s povratkom bivših igrača Hajduka iz inozemstva pokazalo se kao dobitna formula kad se prije tridesetak godina vratila grupa igrača koja je donijela kvalitetu. Najprije Miše, Vulić i ja, zatim Asanović, Gabrić, Vučević, Andrijašević... Uz grupu mladih igrača predvođenih Mornarom, Rapaićem i drugima. Bilo bi sjajno da se doista realizira Perišićev povratak. Međutim, pitanje je načina implementacije mladih u prvi sastav. Kako god okrenuli, držim da je trener Ivan Leko ostavljen na cjedilu, Hajduk se riješio šest, sedam prvotimaca, a dovedena su zasad dvojica, Šarlija i Dajaku, koje se ne može tretirati kao pojačanja.

A što kažete o novom podizanju optužnice protiv Modrića i Lovrena?

- Rekao sam u više navrata, prava naša hrvatska lakrdija. Držim da pred zakonom svi moraju imati jednak tretman, ali ta optužnica protiv Modrića i Lovrena apsolutno nema smisla i već je bila odbačena. Uostalom, glavni akter tog procesa Zdravko Mamić pravomoćno je osuđen i bez iskaza dvojice igrača. Nadam se da će Modrić odoljeti svim tim nekorektnim, dapače zločestim komentarima i pritiscima te da će i dalje igrati za našu reprezentaciju. Njegov doprinos afirmaciji našeg nogometa, ali i Hrvatske zaista je nemjerljiv.