Nijedan poraz nije pozitivan, a rijetko kada uopće nudi optimističku podlogu. Međutim, Hajduk nakon Maksimira nema razloga za nezadovoljstvo. U nekim drugim okolnostima poraz u derbiju imao bi dramatičan odjek, ali ovog puta se može izreći zanimljiva konstatacija. Hajduk je poražen, međutim, ništa nije izgubio. Dapače, Bijeli mogu izvući i profit iz maksimirske utakmice. Možda na prvu zvuči nelogično, ali argumenti su potpuno razvidni...
Rizik koji nije svojstven
Okolnosti nisu olakšavajuće, no pružile su osjećaj rasterećenosti za trenera i momčad. Uvjereni smo da bi scenarij bio sasvim drukčiji da je dvoboj imao natjecateljski značaj za Bijele, ali ovako je Dambrauskas dopustio da mu dvoboj pobjegne iz kontroliranog okvira.
- Pri rezultatu 1:1 željeli smo pobijediti - naglasio je Dambrauskas.
Rizik koji nije svojstven litavskom stručnjaku, ali dogodi se i Dambrauskasu da izađe iz zadanih gabarita. Ipak, najbitnija od svega jest činjenica da je Hajduk prikazao kvalitetno izdanje. U prvom dijelu ravnopravan s Dinamom, u nastavku, ulaskom Livaje, dominantan do izjednačenja. Otvoreni koridori u finišu, odnosno, manjak defenzivne discipline, rezultirali su pukotinama u obrambenoj strukturi i konačnim ishodom. Porazom koji ne boli. Zašto? Zato što je Hajduk u formi, igrački bolje posložen nego prije tri mjeseca kad je s Rijekom igrao na Poljudu.
Jasno, sve je okrenuto prema finalu Kupa, stoga i maksimirski dvoboj gledamo iz perspektive utakmice koja dolazi. Pritom smo analizu i usporedbu fokusirali na dva jadranska derbija s Poljuda ove sezone. Ili, preciznije rečeno, na onaj posljednji jer prvi je bio s potpuno različitom momčadi u odnosu na kadar kojeg danas posjeduje Dambrauskas. Zadnji splitski jadranski derbi Hajduk je dočekao s nizom od četiri pobjede, s velikom ambicijom hvatanja prvog mjesta. Tri mjeseca kasnije prvenstvo je završio na drugoj poziciji, a finale Kupa čeka s maksimirskim porazom. Ali, optimizam bi trebao biti izraženiji...
Prvo razlog je igra Filipa Krovinovića. U veljači je izostao s jadranskog derbija i to je svakako bio jedan od najvećih razloga zašto je Hajduk izgubio važnu utakmicu. Rijetko je jedan igrač isključivi zalog uspjeha, ali kada su neuspjesi u pitanju lako je detektirati kako su hajdukovci padali tijekom HNL-a. Livaja je bio najbolji, ali bez Krovinovića su izgubljene tri ključne utakmice. Šibenik i Belupo u listopadu, te Rijeka u veljači ove godine. Krovinović je u Maksimiru nedvojbeno bio jedan od najboljih među Bijelima do drugog pogotka Modrih. Ali, srećom po njega, pad koncentracije ovog puta nema bitne posljedice.
Bez problema
Uz to, Krovinović je odigrao 11 utakmica zaredom, u natjecateljskom je ritmu, kao i Hajduk, koji je u Maksimiru s Livajom u drugom poluvremenu pokazao da može bez problema Dinamu složiti četiri-pet “zicera”. Pogodak rukom Marka Livaje, dvije šanse Mlakara i udarac Biuka idu uz zgoditak Livaje. Četiri kreirane velike prigode i pogodak iz igre. Tek je poništeni pogodak Livaje došao iz prekida, sve ostalo su šanse iz kombinatorne igre. Zbog toga Hajduk nema nikakvog razloga za defetizam nakon Maksimira. Dapače, potpuno suprotno...
Istina, treba pred finale Kupa reći da su Bijeli prošle subote u Maksimiru bili lišeni pritiska, a u četvrtak će na punom Poljudu imati ulogu nespornog favorita. Ali, takav status bi ponijeli i da se ne igra na njihovom travnjaku. Prema igri koju su prikazali na gostovanjima protiv Rijeke i Dinama u posljednja dva tjedna morali bi se u svakom slučaju suočiti s epitetom favorita...
