U situaciji kada se ne mogu očekivati spektakularna pojačanja u zimskom prijelaznom roku, za Hajdukovog trenera Gonzala Garciju ključno će biti u nastavku sezone izvući maksimum iz kadra koji ima na raspolaganju, odnosno pronaći one unutarnje rezerve kvalitete i moći koje su skrivene u njegovim igračima. Na prvu svi će odmah pomisliti na Marka Livaju, ali postoji još jedan igrač čija je vrijednost daleko veća od nula golova i asistencija koje su mu se dogodile ili zalomile u 23 nastupa u prvom dijelu sezone u tri natjecanja.
Riječ je o 23-godišnjem albanskom reprezentativcu Adrionu Pajazitiju, koji je preko londonskog Fulhama i Gorice ljeta 2023. stigao na Poljud, te u početnim utakmicama plijenio igrom i dojmom polivalentnog veznjaka, koji razigrava suigrače, ali i predstavlja stalnu prijetnju suparničkim vratarima. Malo tko je u tom trenutku mogao i zamisliti da na svoj konto neće staviti niti postignuti pogodak, niti dodavanje za njega, a što je polusezona išla kraju, kopnila je i njegova minutaža sve do toga da je u zadnje dvije utakmice protiv Lokomotive i Vukovara ulazio tek kao taktička zamjena u 90. minuti.
Od najbolje pogođenog pojačanja do igrača u drugom planu trenera Garcije. Posve neočekivan put za nekoga tko tehnički ima nogomet u "malom prstu", a uz to je i izuzetno ambiciozan i željan dokazivanja, čak i uvjeren da bi jednoga dana mogao zaigrati u Premiershipu. U pojašnjenju toga što se zapravo dogodilo s Pajazitijem dobro se vratiti na prošlu sezonu, kada je došao u Goricu kao posuđeni igrač iz Fulhama.
Početak je bio sličan splitskom. Iako nedovoljno spreman, odmah je naznačio da ima potencijal za velika djela, ali onda mu se dogodila ozljeda koja ga je zakočila. Kada se oporavio i spremio, trebalo mu je vremena za dolazak u formu, a ključan je bio potez trenera Marija Carevića kada ga je postavio u ulogu polušpice. U njoj se u potpunosti razigrao, a tri gola koja je postigao protiv Dinama, Hajduka i Osijeka u zadnjoj četvrtini prvenstva donijela su Gorici sedam bodova, a Zagrepčanima i Splićanima izravno odnijela naslov prvaka. Bilo je još nekoliko njegovih odličnih partija koje su ga dovele u fokus interesa brojnih klubova, a Hajduk je bio najuporniji i najsnalažljiviji te u pregovorima s Fulhamom isposlovao njegov dolazak na Poljud.
Trener Gonzalo Garcia je Pajazitija ipak vidio primarno u ulozi zadnjeg veznog u onoj varijanti "box to box", gdje se on također može dobro snaći, ali vrijeme je pokazalo i ne onako kako Garcia želi. Pad forme bio je evidentan, potkrala se i mala ozljeda koljena zbog koje nije igrao u povijesnoj pobjedi Albanije nad Srbijom u Leskovcu, a završetak polusezone baš je bio frustrirajući preseljenjem na klupu.
Kako se iz problema izvući i kako od Pajazitija opet napraviti igrača prevage, pitamo njegovog prošlogodišnjeg suigrača u Gorici Dinu Štigleca, koji je na kraju 2023. odlučio nogometu reći zbogom kao 35-godišnjak. Međutim, Štiglec je još 2022. upisao trenersku akademiju i ove zime kani preuzeti nekog niželigaša, pa je izuzetno relevantan procijeniti aktualnu Pajazitijevu situaciju.
- Dok smo bili suigrači u Gorici, Pajaziti je na mene ostavio vrhunski dojam. Ima kvalitetu, jak je na lopti i razumije igru, ima odličan pregled situacije i što je najvažnije, može stvoriti višak, a to se u nogometu najviše cijeni. Smatram ga i najboljim veznjakom u kadru Hajduka - pojašnjava Štiglec.
U čemu je onda zapelo u Splitu?
- Detektirao sam dvije stvari koje mu je Garcia najvjerojatnije zamjerio s obzirom na stil nogometa kojem teži. Prva je previše dodira s loptom, a druga izgubljene lopte u opasnoj zoni. Garciju smatram najboljim trenerom u HNL-u i on ne trpi iskakanja u taktici i onome kako želi igrati.
Zašto je Garcia najbolji?
- Tu tezu potkrijepit ću s dva primjera. U prvom dijelu prošle sezone, kada je Istru vodio Tramezzani, to je bio fizički nogomet, a kada je na proljeće došao Garcia, imao sam dojam da igramo protiv skroz druge i moćnije momčadi, koja ima iste igrače. Drugi primjer je Gattusov Hajduk koji je meni bio negledljiv, da bi na ljeto došao Garcia i praktički u mjesec dana promijenio DNK igre, opet s vrlo sličnim kadrom, a čak smatram da je Gattuso imao i jači roster. Samo bod zaostatka za Dinamom je vrlo dobar rezultat Hajduka.
Sada će se mnogi upitati: A što bi tek bilo da na klupi nisu dva najbolja igrača Livaja i Pajaziti?
- Apsolutno stoji činjenica da su Hajduku iz glavne rotacije ispali najbolji veznjak i najbolji napadač, što potvrđuje koliko je Garcia ludo hrabar u ideji da je sustav igre važniji od bilo kojeg individualca. Dostignuti mehanizmi igre u završnici polusezone dali su mu za pravo, a premda je Dinamo favorit, ne vidim razloga zašto Hajduk ne bi ostao u ravnopravnoj borbi za prvaka do kraja. Pogotovo ako bi doveo još jednog stopera kao što je, primjerice, Marešić iz Istre.
Trebat će za utrku s Dinamom i konkretan doprinos obojice spomenutih, a kako Pajazitija vratiti na visoku razinu izvedbe, ako to nije promjena pozicije koju bi on itekako želio i koja je bila pun pogodak u Gorici?
- U nogometu je danas psihologija postala često i najvažnija jer više nije vrijeme trenera koji se deru, već onih koji znaju i u stanju su uvjeriti svakog igrača da će iz njega izvući najbolje i da će pod njim napredovati. Kod Pajazitija vidim takvu situaciju gdje on najprije u glavi mora shvatiti gdje je griješio i zašto ga je trener stavio na klupu. Nakon te dijagnoze na redu su Garcia i njegovi analitičari, koji mu kroz razgovore i prezentaciju što se od njega traži moraju pružiti maksimalnu podršku kako bi se vratio u formu. Ako taj proces uspije, bit će to golemi dobitak za Hajduk - smatra Pajazitijev nekadašnji suigrač Dino Štiglec.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....