Hajduk je u Puli odigrao svoju najbolju utakmicu u sezoni - diktirao je ritam igre, stvarao šanse, zabijao golove, a inače vrlo potentan domaćin veliku je većinu utakmice bio samo promatrač.
Nije Hajduk prvi put u sezoni bio toliko dojmljiv, sličnu izvedbu prezentirao je i u Osijeku (2:0) u četvrtom kolu, igranom prije gotovo dva mjeseca. Međutim, između Osijeka i Pule momčad Gonzala Garcije nije bila u dobrom izdanju, od 15 mogućih osvojila je tek sedam bodova, uz poprilično zabrinjavajuće igre.
Što se promijenilo u Puli i imaju li navijači čvrste razloge vjerovati da je Hajduk sad spreman u kontinuitetu igrati na razini na kakvoj je odigrao u Puli?
Garcia se vratio igri koja je njegova
Daleko najveća promjena koju je Gonzalo Garcia napravio u Puli je odustajanje od igre s tri stopera, koja se u dvije prethodne utakmice s Lokomotivom (2:0) i Vukovarom pokazala kao promašaj. Čak ni šest osvojenih bodova nije moglo pokriti igru koja je bila neprobavljiva, a Hajduk je obje utakmice dobio ni sam ne zna kako, uvelike podsjećajući na lanjske izvedbe pod vodstvom Gennara Gattusa.
Garcia je na sustav 5-3-2 prešao nakon što je uvjerljivo izgubio dvije vezane utakmice: gostujuću protiv Varaždina (2:0) i domaću protiv Dinama (2:0) u kojima Hajduk nije postojao ni u napadu ni u obrani. Mladi trener očito je u strahu od novih poraza pomislio kako će s dodatnim stoperom učvrstiti obranu, zanemarujući činjenicu da takav sustav nikad nije bio njegov izbor i da ga u dva mjeseca na klupi Hajduka nikad nije ni pokušao uigravati na treninzima.
Neki komentatori su Garcijinu odluku o promjeni sustava pripisali navodnom pritisku sportskog direktora Gorana Vučevića, što je potpuno nelogično, jer Vučevićev pogled na nogomet sušta je suprotnost igri s tri stopera.
Kako god, Garcia se u Puli vratio sustavu 4-3-3, njegovom izvornom i jedinom u kojem se dobro osjeća i koji ga je u konačnici i doveo u Hajduk.
Daleko agresivnija igra u fazi obrane
Gledajući Hajduk u većini utakmica pod Garcijinim vodstvom, jasno se vidjelo koliko momčadi nedostaje obrambene agresivnosti i koliko prostora se ostavlja suparničkim igračima. Hajdukove su linije bile previše razvučene te se često činilo kako među njima nema potrebne komunikacije, nužne za pravu sinkroniziranost linija. Nekoliko trenera s kojima sam razgovarao ukazivalo je na to da se taj problem kroz treninge može riješiti relativno lako i da je ključni segment približiti linije, braniti se tako da igrači "dišu za vratom" suparniku kojeg čuvaju.
U Puli je Hajduk na takav način zaigrao od prve minute. Michele Šego, Ante Rebić i Iker Almena pritiskali su domaću zadnju liniju, ali i svaki put bili u pomoći svojim bekovima kada bi Istra bila u napadu. S druge strane, Luka Hodak i Šimun Hrgović su na bekovskim pozicijama odigrali taktički besprijekornu utakmicu, ne puštajući ni na trenutak iz vida Rozića i Lawala, dva moćna i brza krilna napadača. Istra je, lišena glavnog napadačkog arsenala, ostala iznimno sterilna.
Uočljiva je na travnjaku bila i Garcijina ideja da Hodak i Hrgović u napadačkom segmentu često ulaze u sredinu terena, otvarajući tako na krilima maksimalan prostor za Almenu i Rebića, koji su to sjajno iskoristili i bili Hajdukovi ključni igrači u pulskoj pobjedi. I Hodak i Hrgović su vrlo motorični igrači, na visokoj tehničkoj razini, te im nije problem baratati s loptom na bilo kojem dijelu terena, ne plašeći se pritiska suparničkih igrača. Posebno je u takvoj igri dojmljivo bilo gledati Hodaka, kojem je samo 19 godina i koji je po prvi put bio starter na seniorskoj utakmici.
Pisao sam nakon Hajdukove negledljive pobjede u Vukovaru kako stoper Edgar Gonzalez i defenzivni veznjak Hugo Guillamón energetski nisu u dobrom stanju i kako bitno usporavaju Hajdukovu igru, te je zbog manjka agresivnosti i brzine dodatno čine problematičnom i u obrani. Garcia ih je u Puli zasluženo ostavio na klupi, pretpostavljajući im spremnije igrače.
Mladost i brzina za dojmljivu tranziciju
Hajduk je u Puli izveo momčad s prosjekom od 24,4 godine, najmlađom koja je u prošlom kolu zaigrala u SuperSport HNL-u. U njoj je bilo čak pet U21 igrača: Mlačić (18), Hodak (19), Hrgović (21), Pukštas (21) i Almena (21). Nitko od ostalih klubova nije imao više od tri igrača do 21 godine. Toj petorici možemo dodati i Pajazitija kojem su tek 22 godine.
Tako mlad Hajduk u Puli je energetski bio na visokoj razini, a posebno dojmljiv u kontrama i polukontrama, što već godinama nije karakteristično za Splićane. Istovremeno, nikad mlađa zadnja linija s Mlačićem, Hrgovićem i Hodakom praktički nije napravila pogrešan korak. Hrgovića i Hodaka već sam nahvalio, a na jako visokoj razini bio je i stoper Mlačić, koji napreduje ozbiljnim koracima.
Garcia je radeći u Puli dokazao kako nema problema s godinama igrača, nego na teren šalje one koje vidi najboljima u datom trenutku. Sjetit ćete se da je prije dva mjeseca u nekoliko navrata javno tražio pojačanja za defenzivni blok - stopera i klasičnog zadnjeg veznog - pa je možda i pod tim dojmom u prvi plan gurao Gonzaleza i Guillamóna. Međutim, i utakmica u Puli samo je potvrdila da Hajduk ima niz mladića koji itekako ispunjavaju sve zahtjeve današnjeg nogometa.
Garcia je korigirao i otvaranje igre
Hajduk je u otvaranju sezone nekoliko (važnih) golova primio zato što je Garcia tvrdo inzistirao na tome da se igra otvara kroz pasove koliko god bio snažan pritisak suparnika. Pisali smo već o tome kako je lijepo gledati kad to rade Barcelona ili Manchester City i svi bi treneri voljeli da to mogu raditi i njihove momčadi.
Međutim, Hajduk je kilometrima daleko od toga, kao i sve momčadi u našoj ligi. I čini se da je Garcia to shvatio i prihvatio. U Puli je golman Ivica Ivušić imao čak 31 dugo ispucavanje, a u prvih devet kola imao ih je u prosjeku tek nešto više od 10. Od 31 ispucavanja samo ih je 11 bilo točno, što će se u budućnosti sigurno popraviti. S druge strane, Hajduk se otvarajući igru nijednom nije doveo u opasnost da ugrozi svoj gol. Naravno da preskakanje igre neće biti Hajdukov standard, ali kad te protivnik kvalitetno pritisne, logično je da ćeš ispucati loptu daleko od gola.
Dobitna formula sada postoji
Vidjet ćemo vrlo brzo može li Hajduk u serijama ponavljati izvedbu iz Pule, ali neupitno je da Garcia sad ima jasan model igre koji mu donosi željeni rezultat. Čvrsta i agresivna igra u fazi obrane, bliže linije, puno energije, tranzicije i brzine, te maksimalan pritisak na krilnim pozicijama.
A na sve što smo vidjeli u Puli dodajte i činjenicu da u momčadi nije bilo Marka Livaje, igrača bez kojeg je Hajduk u proteklim sezonama do pobjede mogao samo slučajno. S Livajom će takav Hajduk dobiti još jednu dimenziju više. I tada san o naslovu prvaka nikako više neće izgledati kao nemoguća misija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....