
San o tituli nakon 20 godina još uvijek nije potpuno nestao, ali je nakon poraza od Dinama "na aparatima". Dojam je da je Hajduk u najvažnijoj utakmici sezone pobijedio sam sebe. Jer, nije Dinamo go tog Gabrielovog gola napravio gotovo ništa pred golom Bijelih. Nije niti Hajduk, ali djelovao je življe, brže i poletnije.
No, onda se dogodio već spomenuti trenutak početkom nastavka kada je vratar Lučić praktički omogućio Modrima da povedu. Nema smisla ponovno govoriti kako je on isključivi krivac za ovaj poraz, dovoljno mu je i samome teško. Najavio je već Gattuso kako ga do kraja sezone čeka klupa. Ali, taj je kiks zanimljiv jer je došao ničim izazvan. Nitko ga nije prouzročio. I tako se okrenuo momentum utakmice koja je do tada plovila prema luci bijele boje.
A koliko je samo takvih bodova ove sezone prosuo Hajduk. Kao da Bijeli u svakoj utakmici imaju dva protivnika. Jednog čini jedanaest protivničkih igrača, a drugi su oni sami sebi. Teško je igrati kad moraš prvo svladati sam sebe, a onda i drugoga. Simptomatična je i činjenica da je taj uzorak postajao sve očitiji kako se prvenstvo bližilo kraju.
Gattuso je pao na ispitu identičnom kao njegovi prethodnici, a baš je Talijan bio čovjek od kojeg se to najmanje očekivalo. Rijetkost je danas da treneri javno kažu kako nešto nisu uspjeli, a on je to napravio nakon derbija. Nije uspio svladati pritisak, skinuti ga s momčadi, a dodao je i kako je neke stvari po pitanju ekipe krivo procijenio. No, bilo je u posljednje vrijeme utakmica u kojima je njegova momčad pucala u noge sama sebi.
Recimo, Lučićevo igranje rukom van šesnaesterca protiv Lokomotive pa zatim Diallov crveni karton protiv Varaždina. Niti tu nije bio kraj samootežavanju posla obzirom da je Brajković protiv Osijeka dobio dva žuta kartona u razmaku od pet minuta. Što da tu trener napravi? Na reakcije igrača tijekom utakmice teško da može utjecati. Ima nešto i u individualnoj pripremi svakog igrača. A u ovom dijelu sezone taj su ispit kolektivno pali. Kao da je Hajduk djelovao sam protiv sebe u određenim trenucima, a problem je što su oni stizali baš kada ih se moralo izbjeći. Bilo je takvih trenutaka i na početku sezone, ali su oni već pali u zaborav.
Apostrofira se kraj sezone jer završnica nikad napetija nije bila. Možemo se čak vratiti i na ispadanje od Ružomberoka kada je autogol zabio Šarlija. Znači, nisu Slovaci naštetili bijelima, već oni sami sebi. Na Drosini je, također ovog ljeta, Hajduk primio gol iz prvog napada na utakmici, zabio je Heister. Protiv Lokomotive je u Kranjčevićevoj napravljen jedanaesterac u 98. minuti utakmice nakon što prvotno lopta nije izbijena daleko od svog gola.
Na sve te stvari bodovi odu, nestanu, a uvijek se na kraju pokažu važnima. Čak je i Gattuso neke od ovih utakmica spomenuo nakon Dinama. Nije još potpuni kraj, ali Hajduk je noge sapleo sam sebi. I to baš u foto finišu, po tko zna koji put. Možda to i nije slučajno.
Komentari (0)