Hajdukovi navijači opet su u svojevrsnom PTSP-u: nakon što su u prošlom razdoblju klub besplatno napustila dva ponajveća talenta - Marko Brkljača i Luka Kapulica - sada je u prvi plan iskočila informacija kako novoj uzdanici "bijelih", nadi za budućnost, Marku Capanu (18) istječe ugovor ovoga ljeta, što znači da već sada može pregovarati s drugim klubovima, i na kraju sezone bez centa odštete napustiti Poljud i Akademiju.

- Zašto Nikoličius još nije reagirao? - glavno je pitanje nakon dolaska u klub Ferra, Benrahoua i Anella.

Hoće li Capan doista napustiti klub, bilo bi neozbiljno konstatirati - dok je u Hajduku, Jakobušić i primarno Nikoličius, još uvijek imaju vremena reagirati i tog očito prilično talentiranog dečka dugoročno vezati uz poljudske "bitve". Međutim, slijedom svega, a s obzirom na to da su hajdučki "mulci" u velikom naletu, provjerili smo kakva je situacija i s drugim momcima koji bi, ako već i nisu, ubrzo trebali ozbiljno pokucati, ne samo na vrata svlačionice "bijelih", već i prvog, udarnog sastava Ivana Leke.

Marko Capan

Tom Dubravec/Cropix

Strah da tići ne odlepršaju

Velika većina, odnosno gotovo svi, od Pukštasa nadalje, ima ugovore do siječnja, ili najkasnije lipnja 2025. godine. To je gotovo dvije, dvije i pol godine, što zvuči dovoljno, međutim, već u roku od godinu dana situacija bi se mogla dramatično promijeniti, jer ulazak u posljednju godinu ugovora sa sobom nosi bitno drugačije početne pozicije. E sad, zašto je tome tako, i može li se, odnosno hoće li se takva situacija promijeniti, pitanje je, i to ozbiljno, za klupske strukture.

Razgovarali smo neslužbeno s više ljudi koji nemaju direktan interes, niti mržnju, već dapače, gaje duboke emocije prema Hajduku, ali s referencama koje nadilaze osnovni navijački angažman. Jedna od glavnih rečenica koju su praktički svi izrekli, glasila je:

- U tom segmentu, očito i nažalost, nema nikakve jasne strategije. Što je neobjašnjivo. Kako to da se klub s razlogom diči Akademijom, ali pritom nema obrasce za postupno uvođenje onih najboljih u sustav prve momčadi? Da se dosta radi stihijski, i da se ti mulci, praktički - dogode, bez smislenog plana..

Drugačije pregovaračke pozicije

To, doduše, proganja brojne Hajdukove uprave, ne ekskluzivno ovu, dapače, i s godinama je postalo akutni problem cijeloga kluba, a time posljedično i prve momčadi. Konačno, Hajduku se tako, upozoravaju me, dogodio i - Mario Pašalić. Uletio je slučajno u prvu momčad, zabio dva gola Dinamu i - eto čuda. Ali to čudo "bijeli" nisu pripremali, tesali, brusili. Kako stvari stoje, generalno, Hajduk nema širu strategiju igračkih projekata, kakvu, recimo, ima Dinamo.

I nije ovo zagrebački "hejt" prema Splitu, već doista naglasak na nešto što je Dinamo usavršio, a splitski klub već godinama ne uspijeva učiniti ništa slično, pa makar kopirao nešto što je u Maksimiru dobro, i na slobodnom tržištu funkcionira. Dinamo planski godinama uzgaja projekte, najnadarenije, koje pušta polako u sustav, i onda od njih gradi i priču i rezultat. Primjera je sijaset. A ovdje, kako su se uprave i ključni ljudi izmjenjivali, tako u "dotu" taj problem s najboljim studentima Akademije ostavljaju onima koji dolaze. Kao da nitko ne želi preuzeti rizik...

Rokas Pukštas

Željko Hajdinjak/Cropix

Jasno je pritom da su i početne pregovaračke pozicije prilično drugačije: u Dinamu je dovoljno pustiti sekvencu na ekranu pored i vrtjeti likove od posljednjeg Baturine, Rukavine koji dolazi, ili se spuštati do Gvardiola, Olma, More... (ubacite koga želite u tu snimku). Tada rijetko tko ne pristaje potpisivati ugovore na pet, sedam, deset godina. Time se Dinamo štiti, i dobiva na vremenu kako bi se talent rasplamsao, oplemenio i kroz prvu momčad sazrio do potencijalno najviše tržišne cijene.

Kuća se gradi od temelja

Hajduku taj model još uvijek nedostaje. Istina, zbog svega nabrojanoga, Hajduk sigurno ima drugačiju početnu poziciju u odnosu na igračke roditelje i agente.

Nije u startu "jak" kao Dinamo. Ali i to je proces, koji ne ide preko noći. A upravo kroz momke kao što su Prpić, Capan, Pukštas, L. Vušković, pa i kažu dosta još drugih koji dolaze kroz vrlo uspješne ruke trenera Hajdukovih juniora Marijana Budimira, na tom bi planu Hajduk morao napraviti iskorak. Još jučer.

Strategija kluba kao što je Hajduk ne može biti neovisna od Akademije; štoviše, moraju biti vezani pupčanom vrpcom. Znati tko dolazi, kada dolazi, zaštititi i klinca, ali i sebe. U toj sinergiji svega potrebitoga, rađaju se igrači koji kao lokomotive vuku momčad i ambicije, a pritom se štiti financijski dio kluba, igrača, sljedeće prodaje. To je neizbježan proces bez kojeg nema istinski jakog Hajduka. A koji Hajduk, ruku na srce, trenutačno nema. Da ima, ne bismo jučer čitali o Capanu, a prekjučer o Brkljači, Kapulici, ili nekom trećem.

Mindaugas Nikoličius u posljednje je vrijeme često na usnama brojnih hajdukovaca. Mr. Football, pritom, gleda se kroz transfere, tzv. "google" pojačanja. No lako za Anella, Benrahoua ili nekog trećeg. Takvih "googlea" ima na lageru.

Hajduk, međutim, nema takav lager svojih talenata. Koji rade razliku, ali i pune blagajnu. Tvore nukleus samoodrživosti. Plan i strategija? Apsolutno. Ali počnite prvo s temeljima. Oni zidaju najčvršće kuće.