Priča koja je više puta posljednjih tjedana mijenjala svoj zaplet i rasplet konačno je dobila svoj kraj. Po Hajduk sretan, budući da se Jan Mlakar vratio na Poljud i spreman je za svoj drugi mandat u bijelom dresu s brojem 29, ovog puta kao posuđeni igrač Pise.

Veza između Hajduka i Mlakara ponovno je postala aktualna još prošlog ljeta, ali tada Nikola Kalinić nije uspio završiti modalitet posudbe u “pet do dvanaest”. Tada se Slovenac spominjao u paketu sa Stipom Biukom, ali nije došlo do posla iako su obje strane bile zainteresirane, ali je tada problem bila Pisa. Nije se, pak, dugo čekalo na ponovni pokušaj. Pregovori su aktivirani još prije dva mjeseca jer se znalo da Bijelima treba centarfor kako bi Livaja zaigrao na desetki, a s obzirom na skliskost zimskog prijelaznog roka, Mlakar se činio kao idealna opcija, provjerena, dobro znana i, možda i najvažnije, omiljena u svlačionici.

Čovjek koji je usporavao posao jest Pippo Inzaghi, trener Pise, kojemu je Slovenac kontinuirano bio u drugom i trećem planu. Izjavljivao je prvobitno kako ne želi velike promjene u momčadi koja se bori za Serie A, a potom mu se ozlijedio napadač i doista se činilo kako je sve propalo. No, ni Mlakar, a ni Hajduk, nisu odustajali. U međuvremenu je Vitali doveo Ukrajinca Rusina, ali znalo se da to nije povezano s poslom oko Mlakara koji i jest bio “top target” zimskog prijelaznog roka, uz naravno, Michelea Šegu, koji je također odjenuo bijeli dres.

Dobili dodatnu širinu

Ono što je zajedničko novom trojcu u napadačkoj liniji Hajduka jest izrazita želja da navuku bijeli dres. Šego je od prvog dana želio samo kartu za Split i tako smekšao tvrde Varaždince, dok je Rusin odbio ponudu Aberdeena i izabrao južnu Europu, Hrvatsku, Hajduk. Isto je razmišljao i Jan Mlakar, koji nije odustajao od opcije Hajduka, a da se želio vratiti nije krio niti na predstavljanju.

BOZIDAR VUKICEVIC Cropix

- Osjećam se kao da nikada nisam ni otišao iz Hajduka. Sretan sam, jedva čekam krenuti s treninzima i pomoći ekipi. Iza mene je godinu i pol dana igranja u Italiji, bilo je to jedno dobro iskustvo za mene, ali čim se otvorila prilika vratiti se ovdje, odmah sam je i iskoristio. Poznajem gotovo cijelu momčad, neću trebati prilagodbu, i zaista ne mogu dočekati trenutak kada ću opet obući ovaj dres i zaigrati pred našom publikom - rekao je presretni Mlakar.

Francois Vitali ističe njegovu profesionalnost i karakter kojim je zapravo i osvojio cijeli klub.

- Za nas je bilo vrlo važno u ovom prijelaznom roku dovesti kvalitetnog igrača, ali i kvalitetnu osobu kakav je Jan. Od svih sam čuo samo riječi hvale o njemu i njegovim igrama te profesionalizmu koji je pokazivao u Hajduku te sam siguran da nam i ovaj put može puno pomoći u ostvarenju naših ciljeva. Njegov dolazak uz angažman Šege i Rusina daje nam dodatnu širinu i opcije u napadačkom dijelu. Jan, dobro došao natrag doma!

Što se samog igrača tiče, on bi u vatru odmah jer je spreman, no pitanje je kako razmišlja Gennaro Gattuso, kojemu je sada niotkuda postalo jako prometno u liniji koja je bila pusta. Rusin, Šego i Mlakar obogatit će repertoar Hajduka u posljednjoj trećini, gdje je izuzev Livaje u pravilu najviše “kaskalo”. Hajdukova desetka stalno ističe kako voli imati loptu u nogama i po nju se spuštati, a taj opis odgovara poziciji koja je jednaka broju mu na dresu. Sada bi se konačno mogao i naći na tom mjestu.
Nazarij Rusin primarno pokriva poziciju “špice”, baš kao i Mlakar, iako je Slovenac bio neizostavan dio Kekove Slovenije na krilu. Može i Ukrajinac na krilo, tako da će doista biti zanimljiv izbor Gattusa već za utakmicu protiv Lokomotive. Šegu je prošli vikend spriječila viroza, a ovog bi mogla debitirati sva trojica novih igrača Hajduka, pogotovo uzme li se u obzir izvedba Sanyanga i Biuka protiv Belupa. Mogao bi Talijan vrlo brzo posegnuti za novom energijom na tom dijelu terena jer što je cilj nogometa nego postići gol? Kod Hajduka je tu sposobnost pokazao tek Livaja, a koliko-toliko se s njim nadopunjavao baš Mlakar u prvom mandatu.

Statistika im ne ide u prilog

Slovencu i Ukrajincu statistika u tom dijelu baš i ne ide u prilog, na svojoj strani je ima tek Michele Šego, a na Poljudu se nadaju kako će izvedbe iz Varaždina uspješno prenijeti u bijeli dres. Mogli smo u par navrata protiv Slaven Belupa primijetiti Livaju kako ne može vjerovati da ga krila ne prate, pa su njegove dubinske lopte znale biti bez adrese jer Biuk i Sanyang nisu bili gdje bi u tim trenucima trebali.

Takvih problema ne bi Livaja trebao imati sa Šegom, Rusinom i Mlakarom jer je riječ o igračima koji napadaju dubinu, a to je Bijelima kronično nedostajalo. Izrazito Šego i Rusin na Poljud donose brzinu i motoriku koju je posljednji interpretirao Emir Sahiti, no njega je mučilo donošenje odluka u završnici. Mlakaru možda brzina nije vrlina, ali zato ima “nos za gol”.

Kad se sve spomenute karakteristike novog napadačkog trojca zbroje, možda bi rezultat mogao biti rješenje Hajdukovih problema.