
Ivan Lučić je ove sezone prošao put od junaka do tragičara. Njen prvi dio bio je obilježen brojnim njegovim bravurama te je nemali broj puta spašavao mrežu Hajduka. Gennaro Gattuso je od vratara tražio isključivo dodavanja, izgradnju, a ispucavanja su bila tek alternativno rješenje.
Lučić je često glumio trećeg stopera i bio daleko izvan svojih 16 metara, čak bliže centru igrališta. Time je uvelike olakšavao začetke napada Hajduka i pomagao Prpiću, Uremoviću i Rakitiću u rješavanju protivničkog presinga. Usto, u svoje je sposobnosti bio jako siguran, pucao je od samopouzdanja i to se vidjelo na njegovim izvedbama. Pokazao je i veliku količinu neustrašivosti, imao karakteristike "mangupa" na terenu i tako kupio hajdučki puk. Sve se to događalo u jesenskom dijelu sezone, a donekle i na proljeće. Sve je bilo dobro dok je Hajduk bio prvi. Doista je dugo bio prvi, čak je u posljednju četvrtinu prvenstva ušao na čelu prvenstvene ljestvice koju je potvrdio pobjedom u Koprivnici.
No, nakon toga su se bodovi počeli gubiti, a to je stalno prolazilo ispod radara jer su se isto ponašali i konkurenti. Bijeli su primali golove, a na golu je bio Lučić koji je posljedično upao u ozbiljnu krizu izvedbi. Tako je isparilo sve ono što ga je do tada krasilo. Griješio je u procjenama, izgubio sigurnost u igri nogom, a što je najskuplje, imao je i krive procjene. Greške su se samo gomilale, a kap koja je prelila čašu bila je greška u derbiju protiv Dinama kojom su gosti došli u vodstvo. Igrala se 51. minuta utakmice kada je Hajdukov vratar ničim izazvan istrčao na dugu loptu i glavom ju odbio točno na nogu Pierre Gabriela. Ovaj je to iskoristio i poslao lob, a Lučić je reagirao tragikomično. Tu su utakmicu Bijeli izgubili, a Gattuso ju vjerojatno ni dan danas nije zaboravio.
Ranije je protiv Lokomotive Lučić igrao rukom izvan svog prostora i dobio crveni karton kojim je ostavio momčad na cjedilu. Ipak, Hajduku je u tom susretu bod donio Aleksandar Trajkovski golom u 98. minuti utakmice. Mogao je vratar Hajduka imati bolje izdanje i protiv Osijeka na Pampasu, ali kiks protiv Dinama je taj kojim je završila njegova priča pod Gennarom Gattusom. Pamte se i njegova podbadanja s navijačima Rijeke te Dinama, a malo po malo gubio je fokus na terenu. Kraj sezone odgledao je s klupe, a nakon toga su ga zaboljela leđa pa nije ni bio u zapisniku. Ova njegova sezona je klasični primjer uspona i padova jednog nogometaša, a ubrzo stižu pripreme za novu sezonu.
Na klupi Hajduka je Gonzalo Garcia pa valja vidjeti kakav će kod njega biti status ovog 30-godišnjaka. Upoznat je dobro Urugvajac s Lučićevim karakteristikama, a vidjet ćemo vrijedi li u ovom slučaju ona da "kod novog trenera svi kreću od nule". Nekako smo dojma da u današnjem sportu to uopće nije tako, ali to niti nije tema. Lučićevo mjesto je na kraju sezone zauzeo Toni Silić, a on je trebao biti projiciran kao jedinica u novoj sezoni. U međuvremenu se pojavila vijest da je dogovoren transfer Ivana Banića koji još nije potvrđen. On bi došao kao slobodan igrač i predstavljao podršku mlađem kolegi, ali preostaje sačekati tu objavu s Poljuda, ako je na kraju uopće bude.
Iz Garcijine istarske ere ostalo je upamćeno kako je najviše povjerenja imao upravo u svog čuvara mreže. Njegovo je ime Lovro Majkić koji je dokazana klasa za HNL. Prije dvije je sezone čak bio vratar s najviše obrana u ligi, a novi trener Hajduka o njemu ima jako visoko mišljenje. Ne bi bilo čudno kada bi Garcia posegnuo za Majkićem, ma koliko to bio teško izvediv posao. Nitko ne zna hoće li na kraju to biti tako, ali svaki novi trener u svom novom okruženju voli imati ljude s kojima je već surađivao. Majkić i Garcia imaju lijepu povijest, a pitanje je kakav bi onda bio status Lučića. Imat će on priliku za dokazivanje, ali dojam je da mu status nije ni približno siguran kao što je to bio slučaj ranije.
Ugovor mu istječe 2027. godine, a vrijeme će pokazati što tržište misli o 30-godišnjem vrataru. Lučiću se sigurno ne sjedi na klupi, a bude li tome tako o njegovoj budućnosti na Poljudu će se sigurno raspravljati.
Komentari (3)