Vratio se Sahiti i to baš protiv Belupa koji je kao stvoren za tog 23-godišnjeg ofenzivnog nogometaša. Emir Sahiti i Belupo odličan su spoj, naravno, za napredak “sedamdesetsedmice” Bijelih. Prošlo ljeto prvi prvenstveni pogodak u dresu Hajduka zabio je protiv Belupa prošavši u “slalomu” kompletnu gostujuću obranu, a prošle nedjelje zabio je u rođendanskoj utakmici i sigurno je da će taj zgoditak pamtiti još dulje nego premijerni.
- Najbolja utakmica Sahitija otkada sam trenera Hajduka - poručio je nakon dvoboja s Belupom trener Dambrauskas.
Onaj tko poznaje medijsku retoriku Litavca, taj će znati koliku težinu ima njegova pohvala. Rijetko priča o pojedincima, ali vidio je i Dambrauskas kako je odigrao reprezentativac Kosova, te koliko mu znače riječi podrške.
Sahiti je sezonu počeo u velikom stilu, baš kako je potpisao i prošlu u Šibeniku. U godinu dana igranja na Šubićevcu vratio je sve na “tvorničke postavke”. Jer, u Hajduk je došao kao veliki talent, pred tri godine je bljesnuo na zimskim pripremama, ali brzo je nestao sa scene. Godinu dana je bio nigdje. Tek nekoliko utakmica za B momčad, pa je 18 mjeseci nakon bljeska u Turskoj napustio Bijele otišavši na posudbu u Šibenik. Potvrdio se među Narančastima kao pravi špic, igrač bijega. Zabijao je Dinamu, Rijeci i Lokomotivi, a njegova pozicija definirana je kao “špica prostora”. Sahiti je u kontraškom Šibeniku Krune Rendulića bježao suparničkim obranama na otvorenoj “pisti”.
Bjegovi na protivničkoj polovici vratili su ga u Hajduk, gdje je Nikoličius u startu poručio “Sahiti će biti pojačanje”, što je odmah potkrijepio i produljenjem ugovora. U Gustafssonovoj koncepciji Sahiti je otišao na desno krilo formacije 4-2-3-1. Hitrinom s loptom u nogama na širokom prostoru stvarao je višak. U gustom protivničkom obrambenom rasporedu teže se snalazio, ali problem je u takvoj igri imala cijela momčad, a ne samo Sahiti. U listopadu je počeo padati u formi, potom se ozlijedio izgubivši standardnost.
Kod Dambrauskasa je ulogu startera imao u Rijeci, a zatim je u sljedećih šest tek jednom, s Lokomotivom u Zagrebu, zaigrao od početka. Promjenjiva forma, ozljeda, ali i trenerova modificirana koncepcija utjecali su na Sahitijev izostanak. Više se nije igralo 4-2-3-1, Dambrauskas je varirao od 4-4-2 preko 4-3-3 do sustava 3-4-2-1. Na kraju je Sahiti od “sedmice” postao “osmica” za rođendan protiv Belupa. Vuković je ostao “šestica” iza Grgića desno i Sahitija lijevo. Protivničke obrane nastavio je pritom napadati “licem prema golu” koristeći dribling i hitrinu, svoja dva najveća aduta koja ga s pravom stavljaju u najužu konkurenciju za mjesto polušpica kako je Dambrauskasa inače igrao s Krovinovićem. Sahiti napada okomito, ima šut s distance, a pritom Kalinić i Livaja znaju kako će razvući protivničke stopere da se Sahitiju otvori traženi prostor.
Igračem utakmice proglasili smo Sahitija u pobjedi protiv Belupa. Nije beznačajno kada takvu pohvalu dobijete u konkurenciji s Markom Livajom i Nikolom Kalinićem. Ali, Sahiti je zaslužio pljesak s tribina i stručni “palac gore”. Zaslužio je zbog svog karaktera, zbog činjenice da je propustio gotovo kompletne zimske pripreme, ali i činjenice kako je odavno naučio da odustajanje nije opcija. Spreman je odigrati krilo, polušpicu, veznog... spreman je odigrati sve ofenzivne uloge. Sahiti je spreman na uspjeh, zato je uvijek energičan i motiviran. Zbog toga je u godinu i pol od igrača iz duboke sjene došao do junaka kojem poljudski stadion plješće na rođendanskom slavlju.