Hajduk je u Velikoj Gorici odigrao najbolju utakmicu u 2024. godini, kao i jednu od najboljih u cijeloj sezoni, a po prilikama koje je imao moglo je biti i dvostruko od 3:0 koliko je završilo u Turopolju pogocima Marka Livaje, Yassinea Benrahoua i Rokasa Pukštasa u prvom poluvremenu. Deset kola prije kraja prvenstva to je super važan znak i predznak da Karoglanova momčad ubacuje u jednu, ako ne i dvije brzine više u šampionskoj utrci, a pritom nekolicina važnih igrača poput Brekala, Uremovića, Kalinića ili Kleinheislera nije u subotu ni bila u konkurenciji (Kleinheisler se ozlijedio na zadnjem treningu, a Kalinić je mogao participirati možda pola sata da je trebalo).
Oni kritičniji će možda reći da je lako bilo protiv Gorice, koja je u očajnoj formi, totalno bez samopouzdanja i u ovom trenutku čak slabija od posljednjeg Rudeša, ali mnogo je detalja koji ukazuju da je Mislav Karoglan konačno pronašao formulu kako će Hajduk djelovati okomitije, brže, opasnije i konkretnije. Ako su mu dosad predbacivali “talijansku” igru na 1:0, s premalo prilika, a previše dugih lopti i orijentaciju na prekide i što će “izmisliti” Marko Livaja, onda je u Gorici napokon viđen “moderni Hajduk”.
Po onoj dosadnoj sitnoj turopoljskoj kiši, koja neodoljivo podsjeća na londonsku i koja značajno ubrza loptu, od prve minute Karoglan je tražio dvije ključne stvari - igru po zemlji i strpljenje u probijanju bloka domaćih.
Stalno kretanje
Inzistirao je da se igrači stalno kreću i traže slobodan prostor, a onda je lopta mogla ići brže i nedohvatnije za igrače Gorice, što se pretvaralo u onaj toliko traženi, a ne lako izvedivi kontinuirani pritisak, koji mora donijeti i prilike za pogotke. Važna taktička promjena bila je i postavljanje Filipa Krovinovića u ofenzivniju ulogu “desetke”, gdje je on u mlađim razdobljima karijere dominirao, a u Hajduku je to dosad rijetko igrao. Pokazalo se da Krovinović jedva čeka takvu promjenu, sve je uglavnom odigravao sigurno i progresivno, razletio se terenom i dvaput se našao u odličnim prilikama za pogotke, ali nije imao dovoljno precizan udarac. No, ući će drugi put jer “igra daje golove”, kako se kaže.
- Krovinović već neko vrijeme igra na visokom nivou, što se od njega i očekuje. On je nositelj igre Hajduka i tako treba nastaviti. Bez kvalitetnog veznog reda ne možemo ništa i o formi njega i Sigura ovisi mnogo toga. Kad imaš centar, jednako kao u šahu i mnogim sportovima, onda imaš šansu za velike stvari - potvrdio je trener Karoglan, koji je jedini minus vidio u nešto ležernijem pristupu na početku drugog poluvremena, ali kad imaš 3:0 protiv slomljenog i nemoćnog suparnika, malo opuštanje može se tolerirati.
Šlag na tortu
Definitivno je to bila utakmica u kojoj Bijeli nisu imali slabog pojedinca, a izdvojiti treba i igru po krilima, pogotovo desnoj strani, gdje je stalno napadu pomagao i Dino Mikanović, nakon čijeg prodora i ubacivanja je Benrahou u 31. minuti postigao drugi pogodak. Na lijevoj strani je i Leon Dajaku imao dobro kretanje i brza odigravanja za suigrače, a ulaskom u završnici Emir Sahiti je po desnoj strani prolazio kako je htio i samo je nepreciznost njegovih suigrača spriječila da bar jednom bude asistent. Sad će se mnogi upitati i to koliko će Hajduk biti jak kada Brekalo i Perišić budu zdravi i potpuno spremni, a tu je još i Kleinheisler...
Šlag na tortu i još jedna sjajna vijest za Karoglana i navijače Hajduka je prezentacija Marka Livaje. Strijelac prvog gola u 22. minuti glavom poslije kornera Benrahoua, nazovimo ga “predasistent” za preostala dva. Mnogo se Livaja ove sezone mučio s ozljedom gležnja, neke utakmice pauzirao, a neke igrao na svoj rizik i pod blokadama i injekcijama kad ne bi nitko drugi, ali kako bi rekao legendarni kolega Slaven Alfirević iz Slobodne Dalmacije - Livaja je najbolji i kad spava.
Lokomotiva pa Dinamo
U Velikoj Gorici je i on definitivno potvrdio povratak u formu, a mnogi su se pitali zašto ga Karoglan ne vadi u završnici kod osigurane pobjede? Poznajući Livaju, on je sam to tražio, da odigra svih 90 minuta i uđe u najjači ritam, te pokaže svima da će opet odlučivati kad bude najvažnije.
Nakon rapsodije u Turopolju, Hajduk sada ima dvije utakmice na Poljudu, najprije Lokomotiva, pa onda nakon dvotjedne pauze derbi s Dinamom. Dok je još trener bio Ivan Leko u prvom dijelu sezone, oba puta je Hajduk slavio s minimalnih 1:0 u teškim i izjednačenim utakmicama, koje je golovima odlučio Emir Sahiti, ali poslije velikogoričke partije armija navijača s pravom se nada još goropadnijem, moćnijem, ofenzivnijem i efikasnijem ili jednom riječju - šampionskom Hajduku...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....