Protiv Rijeke je promijenio formaciju u 4-2-3-1 i pogodio, što ga je vjerojatno nagnalo da s tim sustavom istrči i na Poljudu. Ovoga je puta u "kontri" vraćao postavke, no nije svaki dan Rujevica...
Željko Kopić protiv Hajduka je imao prvi priliku za prvi mat, u simultanki koju igra protiv dva protivnika. No, trener Dinama umjesto dominacije na ploči, na kraju nije zaslužio ni pat, već je protivnik šahirao njega. I sada, premda još uvijek drži ključeve cijele serije, tetura, grogi je, i takav za početak ide na noge Samiru Toplaku, koji se silno voli dokazivati protiv velikih, želeći pokazati da je (odavno) zaslužio pravu šansu.
No, do nedjelje "k'o živ, k'o mrtav", jer Kopić prvo mora preživjeti seriju razgovora s Međugorjem. Ako se dolje ukazala neka nova (trenerska) "Gospa" - gotov je i prije. S tom stigmom, uostalom, živi od početka mandata; čim je zasjeo, mediji skloni Maksimiru praktički su mu tražili zamjenu, doživljavajući ga kao sezonsku robu. A mediji su stav, nema baš nikakve dileme, preuzeli od maksimirske vlasti. I od prosinca do danas traje otvorena aukcija tko će ga zamijeniti. U takvim okolnostima, teško je držati svlačionicu, pogotovo Dinamovu, koja je puna ega. Službeni mu je Dinamo na taj način sam podmetnuo nogu, u po Dinamo rijetko delikatnoj domaćoj, HNL-situaciji.
Željko Kopić, međutim, trudio se i sam sebi pogoršati posao.
- Sljedeća utakmica je u nedjelju, sada imamo dovoljno vremena da se pripremimo i da u Gorici uzmemo tri boda - kazao je, primjerice, nakon poraza u Splitu, bez potrebe da se pospe pepelom.
A to je nakon partije koju je Dinamo pružio najmanje što je morao učiniti. Jer, u tri direktna sudara s najvećim takmacem, Dinamo nije zabio gol, i izvukao je jedan od devet mogućih bodova. U situaciji kada vladaš budžetom višestruko većim od praktički ostatka cijele lige, to je jednostavno inkriminirajuće. Dodajte tome susret u Osijeku (0-1), pa i veći dio dvoboja na Rujevici, i dobit ćete jasnu sliku kako Dinamo pod Kopićem izgleda u derbijima. Dinamo zadnja dva (Osijek, Hajduk) igra kod kuće, no nakon viđenoga, može li se itko kladiti na Željka Kopića? Pogotovo jer dva boda prednosti nude isključivo lažnu sigurnost...
Bez jasnih okvira igre, bez vidljivih automatizama, uigranosti, bez jasnih crta ofenzive i uz oslanjanje uvijek na isti broj (Petković), vjerujući da će jednom proigrati, uz dosad oslanjanje na doista tvrdu obranu, negdje je moralo puknuti. Po Kopića i Dinamo, puknulo je tamo gdje je najmanje trebalo, u Splitu, kontra Hajduka, kojeg je time sam vratio u igru za naslov. I napunio mu jedra samopouzdanja, uoči zadnjeg plova.
Može li Kopić ostati? Može, isključivo ako Zdravko Mamić nema "opciju B". Upravu se u ovim situacijama ionako malo pita - pitanje je samo što će reći Međugorje nakon sigurno neprospavane noći sa silom upucanog "roaminga": je li palac gore, ili se okrenuo dolje? Vremena je jako malo, a situacija je doista kritična.