Zanimljivo je analizirati kako je Hajdukova momčad reagirala nakon osam utakmica s novim trenerom, kako su se igrači prilagodili drukčijim zahtjevima i zamislima.

Najviše je problema i kadrovskog “miksanja” bilo u zadnjoj liniji, neznatno u sredini, a najmanje u napadačkom dijelu. Vratari su dobili svoje prigode, Sentić šest utakmica, Lučić dvije i pitanje je nastavlja li hrvatski Austrijanac na vratima u nedjelju u Gradskom vrtu. Trenerova je procjena koji od dvojice vratara ima veće samopouzdanje za nastavak sezone, a shodno dobivenim, te iskorištenim prigodama, moći će se tek na kraju kazati tko je profitirao u proljetnoj polusezoni. Zasad je Lučić “u plusu” s obzirom na to da je počeo kao pričuva, ali brzo se mijenjaju uloge na Poljudu.

VOJKO BASIC Cropix

Minutaža juniorima

Shvatili su to i neki od obrambenih igrača poput Simića, koji je imao status startera do Maksimira, a onda je tri susreta preselio na klupu. Ferro je dvije posljednje proveo na klupi, u sustavu s dva stopera prednost su dobivali Awaziem i Vušković. Bez ikakve dvojbe, na proljeće su najviše napredovali Vušković, a zatim i Prpić. Dva dojučerašnja juniora počeli su dobivati minutažu u seriji utakmica i da se Prpić nije ozlijedio vjerojatno bi imao i više od četiri utakmice. Bočne pozicije su prilično osjetljive, da ne kažemo problematične u sustavu 3-5-2.

Pozitivna nula

Lovrencsics je dobio prednost ispred Mikanovića kao “wing back” na desnoj strani, dok se Sahiti nije najbolje snašao u toj ulozi na lijevoj. Kao ni Anello jer obojica su krilni napadači. Melnjaka je Leko pokušao forsirati na mjestu stopera, ali Melnjak je ipak lijevi bek u liniji četvorice. Sva trojica nisu odgovorila na novi zahtjev jer razvidno je koje su njihove pozicije. Već smo to odavno konstatirali. Nije Melnjak stoper, nisu Anello i Sahiti “wing backovi”, kao što ni Pukštas nije ni alternacija za desnog beka. Pukštas najbolje daje u veznom redu i treba vjerovati da je beka odigrao samo jednom, i to silom prilika.

Krovinović se osim utakmice u Osijeku malo primjećivao na proljeće, pogotovo u sustavu 3-4-2-1, gdje je imao ulogu jednog od “polušpiceva”. Grgić i Fossati su ostali na svojim pozicijama korektora u sredini, kao i Livaja u napadu. Mlakar je na “pozitivnoj nuli”, nije oduševio ni razočarao, ali postoji jaki ofenzivni tandem koji svaku utakmicu počinje s klupe.

Leko je trener koji traži čvrstu obrambenu strukturu, a kako je Hajduk primio najveći broj pogodaka u HNL-u na početku proljeća, tako se proporcionalno smanjuje šansa da Nikola Kalinić i Yassine Benrahou možda i krenu od početka. U Lekinoj potrazi balansa i defenzivne stabilnosti Kalinić i Benrahou dobivaju prostor tek u drugom poluvremenu kada se juri zaostatak ili pokušava pronaći put ka pobjedi.

Glavni problem

Dva znalca definitivno mogu više, ali u aktualnoj postavci teško će dobivati veću minutažu. Trenerov je glavni problem kako posložiti obranu, kako pronaći igrače koji će odgovoriti njegovim zahtjevima na bokovima, a napad u prvi plan dolazi tek u posljednjih pola sata utakmice.

U konačnici, odgovor na pitanje s početka teksta lako je pronaći kroz kompletnu analizu. Obrana se bitno poremetila premještanjem uloga i zahtjeva, sredina je ostala na sličnoj razini kao s početka godine, a napad uglavnom počiva na Livaji.

Napredovao je tercet mladih s dobivenom većom minutažom, ali generalno gledajući, momčad je u ozbiljnom padu. Najviše samopouzdanja izgubljenog kroz lutanja u postavama i sustavima, a posljedično i forme kroz ostvareni rezultat. Slijedi mukotrpno i dugo podizanje u oba segmenta.