Ključno u razvoju mladih igrača, koji u svojim dobnim kategorijama iskazuju iznadprosječni potencijal, jest da imaju kontinuitet nastupanja. Što je u prijevodu kontinuitet povjerenja struke i okruženja do trenutka kada potencijal preraste u vrijednost te se onda sam "štiti". U domaćem nogometu postoji više faktora koji su doprinijeli uvjerljivom dojmu kako reprodukcija kvalitete donedavnih standardnih razina talenata bilježi značajan pad. Moglo bi se o tome lamentirati danima, ali nama se čini da je upravo taj manjak povjerenja, u suglasju sa strpljenjem, presudan faktor da niz mladih igrača "koji bi mogli, jednostavno posustanu i djeluju kao da ne mogu"...
Michele Šego je prije deset godina postao dio Hajduka. Prije pet godina dobio je prvoligašku priliku, posudbom u Slaven Belupo, ali se onda kao ptica selio u Sloveniju (Bravo), pa u niži HR rang (Hajduk II, Dugopolje) te iznova u SHNL. U Varaždinu su procijenili da je vrijedan povjerenja i unutar dvije i pol godine Šego je postao prvoligaška vrijednost. Dakle, više nije bio potencijal nego igrač koji u klubu koji se uspinjao, ima jednu od glavnih napadačkih uloga.
Tome je doprinio i status mladog reprezentativca. Nakon 50-ak nastupa u raznim mladim selekcijama, dobio je šansu u U21, kada je izbornik bio Igor Bišćan. Potonji je trener koji rado prepoznaje igrače koji imaju fizičke značajne potencijale te ih ugrađuje u svoje učinke prije svega na planu agresivnosti. Šego je stigao prilično kasno u mladu reprezentaciju (22,2 godine) da bi imao duži staž. Doprinio je uspješnoj misiji da bi se Bišćanova mlada reprezentacija plasirala na Euro. Kako je Bišćan prije otišao, a zamijenio ga je Dragan Skočić, na Euru Šego više nije bio starter. U toj selekciji, podsjetimo se, igrali su Beljo, Frigan, Baturina, Fruk i drugi danas igrači s iskorakom...
U dosadašnjoj karijeri Michele Šego odradio je 250 seniorskih utakmica. Statistika mu je prilično dobra, jer je igrajući pretežito kao krilo, upisao 51 pogodak uz 33 asistencije. Kad se u siječnju ove godine vratio u Hajduk (uz odštetu 600 tisuća eura) Šegi se dogodio tipični sindrom opterećenja prevelikih očekivanja okruženja, a što neumitno do maksimuma psihološki pritišće pogotovo domaćeg igrača. U Varaždinu je u prvom dijelu prošle sezone imao četiri pogotka i četiri asistencije, a u Hajduku u drugom dijelu istog prvenstva nula pogodaka i četiri asistencije. Logično navikama šire javnosti, a ne samo navijača, Šegin se učinak i opći dojam povratka pretvarao u još jednu "priču nedorečenosti"...
U karijeri mladih igrača, ili onih koji moraju težim putem tražiti pravce afirmacije i iskoraka, iznimno je bitno tko je i kako razmišlja trener. Gonzalo Garcia još je u Istrinim mu danima pred svaku utakmicu s Varaždinom, s kojim je imao negativnu bilancu, isticao kako je Šego jedan od moćnijih igrača koji je vrlo opasan za svakog suparnika. U 17 utakmica u dresu Hajduka i Varaždina, pa opet Hajduka, Šego je Istri postigao četiri pogotka, uz dvije asistencije. U Puli, u desetom kolu, kada su Bijeli pobijedili 3:0, Šego je dva puta poentirao.
Možemo kazati da je to simbolika iskoraka koji je Šego ostvario u ovoj polusezoni i, preciznije rečeno, pod vodstvom trenera koji vjeruje u njegove potencijale. Gonzalo Garcia je Šegi omogućio prije svega kontinuitet igre (17 utakmica uz prosjek 75 minuta igre), vjeru i podršku, a igrač je uzvratio s nikad boljom mu statistikom, a to je deset pogodaka plus četiri asistencije. Do sada je najefikasniji bio u prošloj sezoni, pola u Varaždinu i pola u Hajduku, s četiri pogotka i osam asistencija, uz podsjećanje da su golovi postignuti u dresu Varaždina...
Koji je temelj povjerenja Garcije prema Šegi, odnosno uvjerljivog dojma da je 25-godišnji Splićanin zaigrao na višoj razini, koja se od njega (nerealno) očekivala još od 2018., a kada je u visokoj pobjedi u Puli (5:1) tada 18-godišnji Šego postigao izvanredan pogodak?
Recimo da bi to bila ideja igre koju trener razvija, a koja od napadača traži sposobnost, ali i raspoloživost za igru u oba pravca. Pri tom je defenzivni doprinos za Garciju jasan pokazatelj koliko je određeni igrač spreman za momčadsku žrtvu. U tom kontekstu Michele Šego je pokazao prije svega raspoloživost, a potom i sposobnost ispunjavanja trenerovih zahtjeva. Nije manje važno da je u takvom Hajduku Šego dio utakmice prebačen s krilne na poziciju devetke, pa je uz sve razigranijeg fizički snažnog Rebića te lucidnog Almenu na bokovima, Hajduk dobio na moći i prodornosti.
Michele Šego ima nekoliko važnih vrlina za današnje napadačke potrebe. Hitar je igrač, fizički je snažan, a uz to vrlo je agresivan u presingu na suparničku obrambenu liniju. Koje će domete imati u nastavku sezone, hoće li dodatno pojačati realizatorski gas i ukupan učinak ili će biti u okvirima dosadašnjeg doprinosa? To će se uskoro pokazati, ali po nekoj logici stvari, Šego bi sada ipak trebao dodatno napredovati. Nema više "alibija" da nema podršku trenera, nema više skepse okruženja, više mu se vjeruje, stoga je za očekivati da će biti i razigraniji nakon godine dana provedenih u Splitu. I to u različitim (ne)raspoloženjima Hajduka, okruženja i njega samog...
Može li nekadašnji mladi reprezentativac, čije su spomenute karakteristike (hitrina, agresivnost, napadačka polivalentnost) u spektru onih koje se u našoj selekciji smatraju deficitarnima, ipak postati zanimljiv i u kontekstu Vatrene perspektive? Stvari više-manje stoje kao i u evoluciji klupskih iskoraka ili padova. Pitanje je trenera (izbornika), stvarnog povjerenja i uvjerenja da igrač može doprinijeti onoj igri (praktičnoj svakovrsnoj) gdje se od napadača traži probojnost, opasnost po suparnika, ali i agresivnost i prvi zid defenzive.
Kako god bilo, ostaje činjenica da je Michele Šego naposljetku iskoračio, a mnogi bi se stručni likovi trebali upitati, ne samo u njegovom slučaju, zašto se to događa sa značajnim kašnjenjima. Koje, usput rečeno, brojni nisu dočekali jer nisu imali ni samopouzdanje, ali ni sreću da ih trener prepozna, kao što je to kod Šege...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....