Devetnaest mu je godina tek... A već je jedan od bitnih igrača Dinama, kluba koji se s velikanima bori u Ligi prvaka. O Martinu Baturini je riječ. Kad s bilo kojim stručnjacima i vrsnim poznavateljima nogometa razgovarate o njegovom talentu, svi će unisono kazati “ohohoooo, kakav će to igrač biti”... Makar je već i sad pravi “španer”. Naravno da se nikada sa sigurnošću ne može tvrditi, jer u sportskoj karijeri uvijek može stići neka ozljeda ili neka neočekivana situacija, ali pred tim dečkom je jednostavno blistava karijera. Danas u ovom modernom nogometu nedostaje kreativaca, maštovitih igrača, onih zbog kojih se plaća ulaznica za tribine. Baturina je taj kojeg treba gledati, uživati u njegovim potezima, hraniti se njegovim nogometnim umijećem. Naravno da ga se hvali, jer to on zaslužuje, ali ima i onih koji nas znaju kritizirati kad ga obasipamo hvalospjevima. Ti kažu “nemojte ga odmah gurati pod velika svjetla pozornice, mogli bi ga upropastiti”. Razmišljali smo o tome, ali s obzirom da smo imali prilike upoznati tog skromnog dečka, mislimo da se u njegovom slučaju to nikako ne može dogoditi, jer radi se o iznimno pametnom, racionalnom dečku iz nogometne obitelji koji neće podleći novinarskim uradcima, koji se neće umisliti zbog naših pohvala.

‘Uvijek može i mora bolje‘

Pitamo ga je li sretan s ovim što je pokazao u dosadašnjem dijelu sezone?

"Sretan sam definitivno, ali uvijek može i mora bolje. Da, mogu kazati da sam više-manje zadovoljan s do sada učinjenim. I znate što, onako iskreno, ne obazirem se previše na novinske tekstove, makar je jasno krasno pročitati kad me hvale."

Misli li da je možda mogao igrati i više? U kvalifikacijama za Ligu prvaka igrao je na šest utakmica, ukupno 305 minuta, u Ligi prvaka nastupio je u tri utakmice, odradio skromne 22 minute, dok je u HNL-u igrao na 11 utakmica, postigao je tri pogotka i isto toliko puta je asistirao.

"Treniram, radim svoje najbolje što mogu. Kad igram, pokušavam to odraditi također na najbolji mogući način, dajem sve od sebe za dobrobit momčadi. Fokusiran sam i koncentriran, a na treneru je odlučiti tko će kada igrati. Nema tu neke filozofije."

Trener Ante Čačić mu je gurnuo “desetku”. Ali ipak, na kojoj poziciji se bolje osjeća, na poziciji te “desetke” ili na “osmici”?

"Nosim broj deset, mogu igrati obje pozicije, ali kad bih trebao odlučiti, onda bih kazao da se bolje osjećam na poziciji “osmice”. Meni je osobno ta pozicija više draga."

Gdje vidite poseban prostor za vaš daljnji napredak?

"Mislim da mogu napredovati baš u svemu, u svakom segmentu nogometne igre. I to mogu dosta napredovati. Moram biti još bolji u defenzivnom doprinosu, ali isto tako bih kazao da trebam biti bolji u ofenzivnom dijelu. Možda bih više trebao koristiti svoj dribling jer dribling je najjača strana moje igre."

Nogometna obitelj

Tata Mate bio je odličan nogometaš, što biste uzeli od njega?

"Znam da je bio odličan nogometaš. Tako su mu svi rekli. Ali mlad sam, tako da ga nisam uspio gledati. Pa onda ne mogu odgovoriti na to pitanje."

Stariji brat Roko se probija u Sloveniji, u Mariboru. Pratite li ga, kakav biste mu savjet dali?

"Ja sam mlađi brat, pa nije zgodno da starijem dajem savjete. Ali mogu mu poručiti da radi, zabija golove..."

Kako se probija najmlađi brat Marin?

"Ide mu, valjda će i on uskoro doći na svoje... Neka radi i sluša i neka bude ponizan."

Koliko mu je trener Čačić pomogao s podrškom?

"Jako mi je puno pomogao. Dao mi je broj “deset”, dao mi je povjerenje, dao mi je minutažu. Na svemu tome mogu mu se samo zahvaliti. S našim trenerom mi je užitak raditi."

Slijedi derbi s Hajdukom

A koliko mu pomažu iskusni Dinamovi igrači poput Ademija, Mišića, Oršića, Petkovića...? Daju li mu savjete, upućuju li ga u nogometne tajne?

"Radi se o iskusnim, odličnim igračima koji su jako toga prošli. Meni je veliki gušt igrati s njima. Pomažu mi stalno, upijam od njih savjete, učim od njih svaki dan. Uvijek razgovaraju sa mnom, u igri mi znaju ukazati što napraviti u nekom trenutku. Bilo je puno dobrih savjeta od njih. Kad je neka velika utakmica, uvijek mi dođe kapetan Ademi, popriča sa mnom, smiri me, kaže “samo bez nervoze”."

I tako u razgovoru o svemu stigli smo do velikog derbija s Hajdukom u petak. Prvi put Martin u Split dolazi kao bitan igrač Dinama. Konačno, jako mu je dobro išlo protiv Majstora s mora. U posljednjoj maksimirskoj utakmici u onoj pobjedi od 4:1 zabio je za poravnanje, a u onoj u prošloj sezonu u trijumfu od 3:1, ušao je u petoj minuti sudačke nadoknade i riješio derbi. Prvo je asistirao Mislavu Oršiću, a onda je zabio. Kako gleda na Hajduk, svoj matični klub?

"Mnogo mi znači doći na Poljud u ovakvoj situaciji. Vjerojatno će tamo biti kao i uvijek odlična atmosfera. Mi idemo na Poljud kao i na svaku drugu utakmicu, po tri boda. Znamo da će biti teško, znamo kako je Hajduk dobar na Poljudu. Nadamo se najboljem. Hajduk je u ovom trenutku u nacionalnom prvenstvu prvi do Dinama. Cijenim Hajduk, kao i sve ostale hrvatske klubove. Definitivno, oni su naš najveći suparnik, Hajduk nas gura da budemo bolji."

Kad pogledamo sva dostignuća Dinama, veliku bodovnu prednost pred poljudski derbi, jeste li možda ipak favoriti na Poljudu?

"Nema favorita u velikom derbiju. Ali mi dolazimo u Split kao europska momčad i idemo po trijumf! U zadnje vrijeme smo pobjeđivali Hajduk, ali u svim tim utakmicama se u nekom trenutku moglo dogoditi da priča ode i na drugu stranu, u drugom smjeru. Čeka nas težak boj ali ja vjerujem da iz njega možemo izaći kao veliki pobjednici", zaključio je Martin Baturina.