Momčad Hajduka je u potpunosti ispunila planove svojeg predsjednika Lukše Jakobušića: pod vodstvom trenera Valdasa Dambrauskasa poslije devet godina neuspjeha osvojen je trofej, kup Hrvatske, te su "bijeli" gotovo do zadnjeg trena bili u šansi za osvajanje titule prvaka. Zato na Poljudu u sljedećoj sezoni imaju još veće ambicije, osvajanje titule prvaka poslije 18 godina frustracija.

Nema spavanja na lovorikama, brzo dolaze pravi ispiti za Dambrauskasa i njegove izabranike, ali i za vodeći tandem kluba Jakobušić&Nikoličius. Baš taj dvojac treba osigurati osvježenja igračkog kadra, pronaći i dovesti barem dva pojačanja za dopunu na određenim mjestima, konkretno u stoperskoj liniji i moguće u veznom redu (s naglaskom na ofanzivu). A na Dambrauskasu je da položi nove, vrlo zahtjevne ispite.

Prijeći Rubikon

Superkup, dvoboj protiv prvaka Dinama (9. srpnja), novi je trofejni zadatak odmah uoči starta u novo prvenstvo. Onda slijedi početak trke za bodovima (16. srpnja) pa prepreke na europskoj sceni.

Hajduk počinje svojevrsno pozicioniranje u Europi budući da su nedavno u prošlim ciklusima doživjeli prave debakle (Gzira United iz Malte 2-0 u gostima, 1-3 na Poljudu; Tobol iz Kazahstana 2-0 na Poljudu i 1-4 u uzvratu).

Hajduk starta u 3. pretkolu Konferencijske lige (4. i 11. kolovoza) s vjerom da će se domoći play-offa (18. i 25. kolovoza).

Zahtjev vodstva kluba, ali i navijača svodi se na imperativ svladavanja početnih prepreka te plasman u grupno natjecanje. Jedino bi se u tom slučaju unosnim bonusima pomoglo riješiti egzistencijalne probleme "bijelih".

TOM DUBRAVEC Cropix

Plasman u grupu Konferencijske lige bio bi značajan i zbog povećanja vrijednosti igrača na tržištu, zatim zbog mogućnosti dobivanja novih sponzora, ali i zbog poticanja navijača na učlanjivanje.

Od svih zadataka najbitnije je prijeći taj svojevrsni Rubikon: plasman u grupno natjecanje, što je Hajduku uspjelo pod trenerom Stankom Poklepovićem i predsjednikom Joškom Svagušom daleke 2010. O tim zanosnim danima može svjedočiti Danijel Subašić, koji je s Hajdukom prošao najprije 3. pretkolo (Dinamo Bukurešt 1-3, 3-0) pa playoff (Unirea Bukurešt 4-1, 1-1), da bi zatim "bijeli" odigrali šest uzbudljivih utakmica protiv moćnih klubova kao što su AEK, Anderlecht i Zenit.

U odnosu na te protivnike iz 2010., danas Hajduk čekaju ipak lakši ispiti jer je značajna razlika u kvaliteti onih klubova u Europskoj i ovih koji čekaju "bijele" u Konferencijskoj ligi.

U međuvremenu Lovre Kalinić kao kapetan i njegovi suigrači, do stanke zbog mundijala u Kataru, imaju ništa manje važne poslove u domaćem prvenstvu.

Valdas za 2023.

U prošlih šest sezona, do finiša jesenskog dijela prvenstva, događale su se smjene trenera (11 promjena), tako da je na klupi splitskog kluba prodefiliralo čak 13 stručnjaka. Damir Burić je jedini izdržao punu sezonu (2015./16.), poslije toga su svi padali prije zimske stanke. Navijački puk Hajduka u svojevrsnoj imaginaciji trajanja trenera postavljao je tri termina: hoće li na klupi izdržati do Velike Gospe (15. kolovoza) ili do Male Gospe (8. rujna) te hoće li trener dočekati razdoblje "dugih rukava".

Po svemu, takva prijetnja ne odnosi se na Dambrauskasa, ali - kronike radi - odlazili su 2016. Marijan Pušnik (17 kola i otkaz zbog poraza u četvrtfinalu kupa protiv Splita 1-2), 2017. Juan Carrillo (15 kola), 2018. Željko Kopić (šest kola, već 5. rujna), 2019. Damir Burić (19 kola), 2020. Hari Vukas (10 kola) i Jens Gustafsson (14 kola).

Pored Burića (2015./16.), svega pet trenera izdržalo je kompletnu sezonu: tri Ivan Katalinić, po jednu Stanko Poklepović, Ivan Buljan, Zoran Vulić te Igor Tudor. Bilo bi jako dobro da se njima pridruži i Dambrauskas, što znači da će u najmanju ruku izdržati do ljeta 2023.