Zapisnik utakmice Superkupa između Dinama i Hajduka (1:0) bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Obje su momčadi, naime, za nastup prijavile po 23 nogometaša, na svakoj je klupi sjedilo po 12 igrača. Dinamov trener, Igor Bišćan, promijenio je petoricu igrača, dok je Hajdukov strateg Ivan Leko napravio četiri izmjene...
A u čijem je “rosteru” bilo više inozemnih nogometaša? U toj je “utakmici” Hajduk uvjerljivo pobijedio! Na travnjaku je od prve minute, naime, imao čak petoricu stranaca (Ferro, Pukštas, Benrahou, Dajaku i Mlakar), a s klupe su ušla još trojica - Odjidja-Ofoe, Moufi i Sahiti. K tome, u Lekinu sastavu koji se sučelio Zagrepčanima bila su i dvojica nogometaša s dvojnim državljanstvom, Lučić i Sigur, dok su Diallo i Kalik (dvojno državljanstvo) utakmicu odgledali kao pričuve i nisu dobili minutažu.
Najskuplji igrači
S druge, pak, strane, u Dinamovoj je udarnoj postavi bio samo jedan stranac, desni branič Stefan Ristovski, a lijevi branič, Robert Ljubičić, ima dvostruko državljanstvo. U igru je kasnije Bišćan uveo još dvojicu stranaca, Moharramija i Sučića, kao i Menala, koji posjeduje dvije putovnice. Na klupi su ostali inozemni igrači Bernauer i Emreli, te Drmić (dvostruko državljanstvo).
I taj podatak govori o klupskim orijentacijama posljednjih godina. Hajdukove je navijače strahovito zasmetala (uz zeleni dres) spoznaja da u početnom sastavu Splićana nije bilo ni jednog igrača rođenog u Dalmaciji, pa se tako sad već izlizana fraza o “našoj dici”, koja je godinama gurana pod nos pristalicama splitskog kluba, pretvorila u nešto sasvim drugo.
Nije to čak ni prevedenica “our children”, budući da ti Hajdukovi stranci nisu ponikli u poljudskom inkubatoru (osim Pukštasa i Sigura), nego su mahom (bili) dovođeni kao besplatni igrači, koji su pokušavali u Hajduku spasiti karijeru ili su već bili na zalasku svog nogometnog života. I malo je koristi od njih Hajduk imao, pa onda dolazimo i do upita u kojoj su to mjeri bili besplatni?
Istina je, dovedeni su bez odšteta, ali su imali sjajne plaće, no zauzvrat je većina od njih na travnjaku malo dala. A to su zapravo najskuplji igrači, oni koji ti ne daju ništa, a uredno su na plaći...
Ključno skautiranje
Dinamo je, pak, gotovo dva desetljeća temeljio svoju superiornost u HNL-u odličnim skautiranjem domaćeg “bazena”. Gotovo su svi najbolji mladi igrači iz svojih klubova dolazili u Maksimir kao juniori ili prije transferiranja u inozemstvo i u Dinamu su postali skupocjeni eksponati. S dobrim skautiranjem, usko je, dakle, povezano i dobro funkcioniranje klupske Omladinske škole i bio je to recept za uspjeh. Ne samo Dinamov, nego i hrvatske reprezentacije, a onda su od toga imali koristi i svi klubovi, kao i liga u cjelini.
Dinamo je, dakako, dovodio i inozemne igrače, bilo je tu i dobrih poteza, bilo je i promašaja, no većina tih stranaca bili su pojačanja i igrači koji su donijeli kvalitetu više i opravdali su svoj dolazak.
Dobro je znano da prilikom dovođenja igrača, ne samo stranaca, uvijek treba vrijediti pravilo da je taj igrač bolji od onoga kojeg imaš u svlačionici. Međutim, na današnjem nogometnom tržištu iz raznih se razloga zanemaruje ta jedina ispravna teza, pa smo nerijetko svjedoci, ne samo u HNL-u, nego i na najvišoj europskoj i svjetskoj razini, brojnih naizgled “čudnih” transfera” vrijednih desetke milijuna eura.
I to su poslovi koji zadovoljavaju brojne (osobne) interese i apetite marketinga, menadžera, klubova, igrača...
Zapele karijere
Četvorica Hajdukovih stranaca iz subotnje udarne postave (Ferro, Benrahou, Dajaku i Mlakar) imaju kvalitetan pedigre, došli su iz jačih liga od HNL-a, bili su proglašavani velikim talentima i od njih se mnogo očekivalo. Međutim, karijere su im u nekom trenutku negdje “zapele” i svoje igračko umijeće pokušavaju oživjeti u Splitu.
Nadalje, Odjidja-Ofoe je igrač bogate transferne prošlosti (Anderlecht, HSV, Brugge, Norwich, Rotherham, Legia, Olympiacos, Gent - ali, naigrao se samo u Bruggeu i Gentu!), no treba vidjeti može li Hajduku sad, s 34 godine, donijeti ono što se od njega traži...
Hajduk je, dakle, među 23 igrača upisana u zapisnik imao devetoricu stranaca i trojicu igrača s dvojnim državljanstvima, više od pola “rostera” pripalo je tim nogometašima.
Uspješnost poslovanja
No, ni jedan od tih igrača nije ključni čovjek splitske momčadi, u kojoj se sve već dvije i pol sezone vrtjelo i vrti oko Marka Livaje. Nadareni Pukštas ističe se među tim strancima, Mlakar povremeno nešto odigra i zabije, baš kao i Sahiti, a od Benrahoua se očekuje da ove sezone podari Hajduku dodanu vrijednost.
U Dinamovu su rosteru, pak, u Superkupu bila petorica inozemnih igrača i trojica s dvije putovnice. Samo je Ristovski bio starter, on je provjerena kvaliteta, ali i njegova alternacija Moharrami također je odigrao niz dobrih utakmica u plavom dresu, dok je Emreli otprilike na razini Hajdukovih stranaca - gdjekad je zapažen, gdjekad nevidljiv.
A tek ćemo vidjeti kakav je taj Bernauer, iako podatak da s 25 godina još nije odigrao ni jednu jedinu prvoligašku utakmicu, kao i nastupi na test-utakmicama tijekom priprema, definitivno ne vuku na pozitivan zaključak.
Uglavnom, Dinamovo i Hajdukovo oslanjanje na inozemne igrače u normalnim bi vremenima trebalo biti tek u situaciji kad nema dovoljno dobrih domaćih, te vlastitih igrača iz Omladinskih škola. Međutim, u Hajduku su, očito je to, odstupili od takvoga smjera i koračaju drugom stazom. A rezultati govore o uspješnosti takvoga načina poslovanja.
Sumnjivi životopisi
Dinamo se, pak, držao tih postulata i pokušavao je, u većini slučajeva, dovoditi inozemna pojačanja, igrače koji bi donijeli višu kvalitetu klubu i HNL-u. Ali, temelj je bio na domaćim i vlastitim igračima iz škole, koji su ujedno postajali i reprezentativci i nositelji kvalitete hrvatskog nogometa u cjelini. Takvim bi smjerom u Maksimiru trebali i nastaviti jer će i navijači lakše podnijeti možebitni transferni promašaj nekog domaćeg, mladog i nadarenog igrača, nego stranca na zalasku karijere ili sumnjivog nogometnog životopisa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....