Nije nedopustiva samo igra Hajduka u Šibeniku, već Hajdukov loš ulazak u sezonu. Čija je to odgovornost?

Hajduk je 4. kolovoza protiv Vitorije na Poljudu (3:1) odigrao sjajnu utakmicu. Od tada je u osam utakmica nanizao pet poraza, remi i tek dvije pobjede. U prvenstvu je u toj seriji osvojio sedam od mogućih 15 bodova. Na tri gostovanja jedan od devet mogućih.

Igru Hajduka na Šubićevcu trener Valdas Dambrauskas nazvao je - nedopustivom. I preuzeo kompletnu odgovornost na sebe. Međutim, naglasio je odmah i da je u posljednjih devet mjeseci Hajduk pod njegovim vodstvom imao najbolje razdolje unazad puno godina. Što je istina. Samo što bi litavski trener trebao znati da je u tom razdoblju Hajduk složio daleko najjaču, te najiskusniju momčad unazad svih tih godina o kojima priča. I još je slagana je isključivo na natjecateljski način. Pa je onda valjda i normalno da je nešto i napravila.

Međutim, ovo što Hajduk igra u ovoj sezoni daleko je ispod igračke razine koja postoji u svlačionici. Vrijedi to čak i za utakmice u kojima je Hajduk slavio (Istra 2:0, Varaždin 2:0, Lokomotiva 2:1, pa jednim dijelom i Slaven Belupo 5:1). To su utakmice u kojima pobjede nisu bile posljedica dobre igre Splićana, nego individualne kvalitete i igračke nekvalitete suparnika. Ustvari, kad malo pomnije analizirate Hajdukove igre, doći ćete do zaključka da su Dambrauskasovi igrači samo u toj hvaljenoj utakmici protiv Vitorije izgledali kao prava natjecateljska momčad. Samo u jednoj od ukupno 12 utakmica, ako računamo i Superkup s Dinamom, u kojem je Hajduk bio potpuno nadigran.

Dambrauskas kaže "nedopustivo drugo poluvrijeme na Šubićevcu". Mi ćemo pak reći nedopustivo loš ulazak Hajduka u sezonu. Posebno ako znamo da je kompletna kičma momčadi ostala na okupu. Ne bi li Hajduk zato trebao igrati još bolje nego što je igrao proljetos? I još s istim trenerom na klupi. A ne samo da to nije slučaj, nego Hajduk igra izrazito slabije nego što je igrao proljetos. I to je Dambrauskasova odgovornost. Bitno veća i značajnija od igre koju je Hajduk prezentirao na Šubićevcu. Na kojem doista nije prezentirao ništa - ni igru, ni borbenost, ni hrabrost, ni ideju... Ništa! Kako objasniti da je kompletan Hajdukov vezni red ispod pristojne razine? Krovinović igra slabo, Fossati djeluje potpuno izgubljeno, a Grgić nije ni sjena igrača koji se u siječnju priključio Hajduku. Pa ne bi li on nakon šest mjeseci aklimatizacije trebao izgledati barem 20 posto bolje, a ne 50 posto lošije? I nije li Dambrauskasova odgovornost činjenica da je Grgić toliko pao u igri? Ili Sahiti koji je prošlog ljeta bio hit, a trenutačno nije ni sjena tog igrača. Je li normalno da baš nitko od Hajdukovih igrača ne izgleda bolje nego što je izgledao prije godinu dana ili devet mjeseci?

Biuk je na Šubićevcu ostao na klupi. Zašto? Trener ga odmara? Od čega? Prošlo je tjedan dana od utakmice sa Slaven Belupom, a prije nje još tjedan dana od utakmice s Osijekom. Kakav odmor, od čega? Biuk je protiv Belupa i Osijeka ukupno bio najbolji Hajdukov igrač. Ako momčad ne ide na Šubićevcu, pa uvedi onda Biuka. Jer može proći "jedan na jedan", pa i "jedan na dva", može unerediti obranu Šibenika.

Hajdukova se igra na kraju dana skoro uvijek svodi na isto. Ako je Livaja inspiriran, utakmica će se već nekako dobiti. Ako nije - neće. A to nikako ne može biti formula za osvajanje naslova. I to je Dambrauskasova odgovornost.

Analizirajući dosadašnji način rada Lukše Jakobušića Dambrauskas se ipak ne treba bojati brze smjene, iako postoji dosta razloga za takvo razmišljanje. Jakobušić nije predsjednik koji samo tako smjenjuje trenere i suradnike. Ni prošlog ljeta nije želio smijeniti Gustafssona, premda je Šveđanin brzo ostavio dojam trenera koji nije u stanju izvući sve što svlačionica kvalitetom može dati. Isti dojam sada ostavlja Dambrauskas.

Bilo bi zgodno čuti što na sve kaže sportski direktor Nikoličius. Dambrauskas je bio njegov izbor, kao i Gustafsson prije njega. Je li onda Hajdukova slaba igra i njegova odgovornost? Naravno da je. Jakobušić je kao predsjednik njemu i treneru osigurao sve što je trebao. Nije im prodao nikoga od važnih igrača, doveo je dva nova stopera (Borevković i Awaziem), još jednog veznjaka (Kalika), još zimus Nikolu Kalinića i Grgića. I prepustio im da momčad i igru slažu na svoj način. Kako će Nikoličius Jakobušiću objasniti da uza sve što je poduzeo Hajduk izgleda tako loše?

Hajduk u srijedu igra protiv Rijeke, u nedjelju protiv Istre. Šest bodova je imperativ. Imperativ bi trebala biti i dobra igra, kao dokaz da Dambrauskas može podići momčad i vratiti joj šampionski štih. Jer već dugo ga nema. Ne u drugih 45 minuta na Šubićevcu, nego nema ga od prvog dana nove sezone...