Valdas Dambrauskas smiren kao i uvijek. U kino-dvoranu je došao koncentriran, kao da je pobijedio prvenstvenu utakmicu. Sigurno je negdje u dubini duše proživljavao veliki trenutak, ali to se nije vidjelo na njegovom licu. Počelo je s laganim, uvodnim pitanjem - ostaje li u Hajduku?
- Nikad me nitko nije pitao hoću li dati ostavku u ovih sedam mjeseci na klupi. I to je dobar pokazatelj kuda ide Hajduk. Mogu zamisliti što znači čekati tolike godine i zato razumijem emociju naših navijača - kazao je Dambrauskas.
- Prije nego li sam došao u klub, znao sam što je Hajduk, naučio sam puno toga o siru i pršutu, znao sam da je Boro Primorac promašio kazneni udarac u velikoj utakmici protiv HSV-a. Ali, sada znam još više. Hajduk je nešto posebno i ova noć je nešto što neću nikada zaboraviti u životu.
Koliko je Kup važan za sljedeću sezonu?
- Svaki je trofej važan, isto koliko je važno napredovati svake godine.
U tom trenutku u kino-dvoranu ušli su Grgić, Melnjak, Katić i Elez. Pivom su zalili svog trenera zapjevavši "večeras je naša fešta". Iznenadio se Dambrauskas, nije navikao na takve proslave. Ali, morat će u Hajduku. Posebno ako nakon diplome u Kupu želi i doktorat s prvenstvom. Hoćete li sljedeće godine slaviti još više i žešće?
- Ne pričam dok ne osvojim, dok ne pobijedim. Svi su trofeji teški, prošli smo zajedno puno ozljeda. Kalinić, Gergo su ozlijeđeni, Atanasov je sjeo na klupu, a nije mogao igrati. Svi su se u klubu žrtvovali za taj trofej, ali igrači su najviše dali.
Kako ste vidjeli Melnjaka, odigrao je čudesno?
- Nije čudo, nego je igrač. On nije igrač utakmice, Melnjak je odigrao utakmicu života. Sa svim respektom, igrač utakmice je cijela momčad.
Kazao je Dambrauskas da će s momčadi slaviti na Rivi, a hoće li možda u proslavi u odijelu skočiti u more?
- Neću skočiti u more, ali želim vidjeti to ludilo. Nismo uzeli najveći trofej, ali uzeli smo važan trofej. Svi su pričali kako će to izgledati kada Hajduk uzme trofej, zato želim vidjeti kako izgleda proslava.
Podjela radosti s djecom i obitelji?
- Nikad ne možeš sam, cijela obitelj je uvijek sa mnom. Moja majka je na dan finala slavila rođendan. Ne znam koliko je mogla skakati, ali je sigurno rekla da će nam svima biti najbolji poklon ako osvojim Kup.
Prvi put ste se našli na rukama navijača?
- Ta veza s navijačima je fascinantna. Ovo je klub, ovo su navijači. Znam koliko ovaj klub znači navijačima jasan.
Je li ovo trofej vaše karijere?
- Emocionalna je ovo noć. Ova strast, kako ljudi žive za klub. Ne znam je li najveći u karijeri, ali je sigurno je najveće slavlje u mom životu. Nije lako osvojiti trofej, a 15. lipnja počinjemo s pripremama za novu sezonu. Igramo i sanjamo velike stvari.
Jeste li nešto pripremili za feštu? Kubanke, stari whiskey?
- Ne, nije to za mene. Slavit ću, pjevat ću, ali u petak idem na finale Lige prvaka u Pariz sa sinom. Ne znam tko će osvojiti, ja idem gledati nogomet. Jedina momčad koju podržavan je Hajduk Split.
Goran Tomić se obratio nekolicini novinara u kratkom boravku u kino-dvorani.
- Čestitam Hajduku na osvajanju Kupa. Dobro smo počeli utakmicu, ali radili smo što smo se dogovorili, a presudili su detalji, Baš kako sam i rekao u najavi. Što se tiče isključenja Smolčića, porazgovarao sam s njim. Nema se tu što kazati, zna što je napravio, sam zna da je pogriješio. Ali, tko zna što bi bilo da smo ostali s istim brojem igrača. Nastavak karijere? Dajte mi da se dobro odmorim, pa ćemo onda dalje.
Komentari (0)
Komentiraj