Od startnog prvenstva Hrvatske 1992. godine, predsjednici Hajduka izveli su nezamislive 63 smjene!

Eto, mnogobrojni hajdučki puk može biti miran, ono što su mediji prije dvadesetak dana objavili, napokon je službeno uradio Hajduk: novi trener "bijelih" je Gonzalo García (42 godine), prema potpisanom ugovoru, do ljeta 2028. Dakle, "bienvenido señor, buena suerte para ti", neka ti je sa srećom, jer kad bi bilo, što se mnogima snilo, da García smogne snage i znanja izdržati barem do potkraj ugovora, to bi bila potvrda uspješnosti njegova rada.

Brojni kritičari, pa i protivnici bivšeg trenera Gennara Gattusa, došli su na svoje, počinje nova era igre Hajduka, prema uvjerenju mnogih, znatno skladnija, uređenija, kreativnija. No, Španjolcu, prema rođenju Urugvajcu, nimalo neće biti lako, bez obzira na njegovo umijeće, jer ostaje otvoreno pitanje igračkog kadra. Previše je nepoznanica u tom korpusu, ove, tek minule sezone, dres Hajduka ponijela su 33 igrača, neki su ranije otišli s Poljuda (Ivan Perišić, Fahd Moufi, Emir Sahiti, Leon Dajaku, Mate Antunović), dvojica su bila na posudbi, pa su na povratku (Zvonimir Šarlija, Yassine Benrahou), također, dvojica su se već pozdravili zbog isteka ugovora (Lovre Kalinić, Aleksandar Trajkovski), tercet ipak suvišnih vraćen je njihovim klubovima (Stipe Biuk, Jan Mlakar, Nazarij Rusin).

Tako ostaje vidjeti što će trener García odlučiti o sudbini Josipa Eleza (istekao mu je ugovor), pitanje je što će biti s Ivanom Rakitićem, neizvjesnost je u odnosu na Ivana Lučića, ali i koga će se od sedmero mladih (Dominik Prpić i Rokas Pukštas s po 30 odigranih utakmica, Šimun Hrgović 29, Niko Sigur 28 i Bruno Durdov 27) uspjeti prodati u inozemstvo. Od rješenja te zagonetke umnogome ovisi pitanje dolazaka, angažmana novih snaga.

Gonzalo García je 43. trener Hajduka otkako je Hrvatske, ujedno deveti stranac, ali ipak prvi s iskustvom naše lige, što mu je dragocjena prednost u odnosu na bivše strane stručnjake "bijelih". Prema dosadašnjim učincima inozemnih trenera, jedino se Valdas Dambrauskas zakitio Kupom, dok su ostalih 13 trofeja osvajali oni s Hajdukovim DNK, dakle, iz ambijenta splitskog kluba.

Prvak prema trofejima, ali i stažu na Hajdukovoj klupi, jest Ivan Katalinić (po dva prvenstva i Kupa), njemu približno je i Zoran Vulić (Kup i dva prvenstva, od kojih je jednom smijenjen u sezoni 2003./04., i to svega tri kola prije kraja), po dva trofeja realizirali su Stanko Poklepović (prvenstvo i Kup), te Petar Nadoveza (uskakao je u na klupu u završnicama Kupa 1999./2000. i prvenstva 2003./04., također jednom, uz već spomenutog Dambrauskasa, još i Igor Tudor i Ivan Leko.

Bilo bi baš djelotvorno za splitski klub, automatski i za armiju navijača, kada bi García uspio opstati na poslu, znači na kormilu, duže vrijeme, jer od 1992. svega sedam trenera održalo se na klupi kompletnu sezonu (Katalinić u tri navrata, po jednom Poklepović, Buljan, Vulić, Tudor, Burić i Gattuso).

Činjenica je da su od startnog prvenstva Hrvatske 1992. predsjednici Hajduka izveli nezamislive 63 smjene, najviše ih je bilo, čak po pet, pod vodstvom Joška Svaguše 2009./‘10., odnosno Marina Brbića 2014./‘15. No, za vrijeme vladavine Lukše Jakobušića u domu na Poljudu, znači od 30. listopada 2020. do 8. travnja 2024., treneri su dobili rekordnih osam puta šup-karte, stoga se na klupi Hajduka niti jedan od devetorice angažiranih nije uspio održati u sedlu cijelu sezonu.