Ovo bi bila najbolja odluka za Hajdukove bisere! Kvalitete su neupitne, sad moraju napraviti ključan korak

Netko bi mogao kazati da nije on primjer zato jer je danas svjetska zvijezda najviše razine. No, Luka Modrić je s nepunih 18 godina bio samo još jedan mladac pun talenta, koji još nije bio dovoljno osnažen da bi se nametnuo u Dinamu. Otišao je gotovo slučajno u Zrinjski iz Mostara i prihvatio izazov da se u fizički vrlo zahtjevnoj ligi razvija u završnoj juniorskoj godini. Ispalo je odlično, ali opet nedovoljno za Dinamo, koji ga je poslao u Zaprešić na novu posudbu. I kad je tamo predvodio Inter prema naslovu, na pola sezone je vraćen u Dinamo... Ostalo je povijest.

Slične puteve prošli su Dejan Lovren, Vedran Ćorluka, a posudba i igranje u prvoligaškoj konkurenciji bez stresa i pritiska velikog kluba omogućila je i iskorak Hajdukovog napadača Nikole Kalinića. U Istri 1961 i Šibeniku skupljao je minute i iskustva, koji su mu omogućili iskorak i priliku da se već u idućoj sezoni u Hajduku nametne kao prvotimac. I to sa zapaženim golgeterskim učinkom...

TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

Ova priča o posudbama tretirana je u kontekstu statusa Stipe Biuka i Marina Ljubičića, dva mlada reprezentativca i igrača, koji su u tretmanu velikih potencijala već godinu i pol dana. Ova priča, međutim, može biti povod za promišljanje svim mladim igračima, na svim razinama nogometa, kako napredovati i kvalitetnije se pripremiti za očekivane iskorake...

Biuk i Ljubičić su u siječnju prošle godine priključeni prvoj momčadi Hajduka jer su procijenjeni kao potencijali više razine u svojoj generaciji. Biuk je lani odigrao 11 utakmica, prosječno 65 minuta, dok je Ljubičić odradio 8 nastupa, prosječno 31 minutu. Za tada 18-godišnjeg Biuka i 19-godišnjeg Ljubičića to je bio logičan napredak. U prošloj sezoni njihov je prostor povećan, iako se stvorio dojam da su samo statisti. Biuk je imao čak 33 nastupa, igrao je prosječno 55 minuta. U prvenstvu je bio starter 21 utakmicu, sedam je ušao s klupe i na tri nije ulazio. U Hrvatskom kupu je u pet nastupa četiri puta bio starter. Ljubičić je u ovoj sezoni upisao 36 nastupa, igrao je prosječno 48 minuta. U 35 utakmica HNL bio je 12 puta starter, ušao je u 18 navrata, a pet puta je ostao na klupi. U Hrvatskom kupu je u tri od pet utakmica startao...

Što nam ukazuju brojke ta dva momka? Prije svega da su unutar sezone i pol skupili zavidan broj nastupa, Biuk 45 (4 gola i 6 asistencija), a Ljubičić 44 (9 golova i 4 asistencije). Dakle, vidljivo je napredovanje u nastupanju, ali je očito i to da u statusu nisu dosegli onu razinu koja bi ih za nastupajuću sezonu označila kao protagoniste prve momčadi. Za razliku od mnogih koji oko toga definiraju sudove (dakako, negativne), mi ne vidimo da je u njihovu slučaju u pitanju neka teška negativa. Naprotiv! Biuk i Ljubičić su tek 19-godišnjak, odnosno, 20-godišnjak, dakle u pitanju su igrači koji još nisu sazreli, a ni tehničko-taktički kompletirani. I sukladno ambiciji Hajduka, koji želi osvajati trofeje nakon dugog postnog razdoblja, prije svega naslov prvaka, logično je da status protagonista namjenjuju iskusnijim i definiranim igračima.

Neovisno o tome što je njihov razvoj logično postupan, ući u treću sezonu sa statusom alternative može postati kočnica njihovom iskoraku. Prije svega zato što će fama o njihovoj stagnaciji pojačati pritisak na mlade igrače i njihovo samopouzdanje. Potom je i stručno logično da nastupa stagnacija ako stalno žive pod tim pritiskom i bez objektivne mogućnosti da iskorače u kvaliteti. Zato bi za Biuka i Ljubičića najbolja opcija, kao ulaganje u vlastito sazrijevanje i igračko napredovanje, bila da odu na posudbu. I to tamo gdje neće samo imati osiguran kontinuitet igranja, nego će biti protagonisti momčadi, od kojih se očekuju takve role na terenu. U tom kontekstu je vrlo poučan slučaj Diona Drene Belje, koji nije tretiran tako važnim potencijalom prije dolaska iz Osijeka, ali se za taj i još bolji status izborio učincima na terenu u dresu prvoligaša s Alda Drosine. Sada ipak nastavlja dalje s novim statusom i posljedičnim samopouzdanjem...

JOSKO PONOS/CROPIX Cropix

Naravno da treba imati na umu dvije važne stvari. Prva je ta da posudba može biti krivo odabrana, odnosno, da neki igrač, oko kojeg je stvoreno veliko očekivanje, ne ispuni te želje jer nakon priča o potencijalu na posudbi, to se mora pretočiti u djelo. Dakle, ukoliko igrač nije čiste glave nakon što ode na posudbu i zapne do maksimuma, ozbiljno riskira dodatno snaženje dvojbi, svojih i okruženja iz kojeg dolazi.

Drugi važan detalj, a povezan je s prvim, to je izbor kluba gdje ići na posudbu iz matične sredine. Oko mladih HR igrača uvijek se stvara dojam da sigurno mogu napredovati u inozemnom klubu, pa mnogi odu na posudbe izvan HNL-a. To je u 99% slučajeva najrizičnija odluka jer ako se igrač nije etablirao na razini HNL-a, jako se teško može dogoditi da će to učiniti u zahtjevnijoj inozemnoj sredini. Pogotovo što mladi igrači nisu psihološki spremni za tako drastične promjene okruženja, a ni tehničko-taktički nisu kompletirani. Očekivanje tih vanjskih klubova još je manje tolerantnije prema logičnim teretima mladih igrača i rizik da se zakoči razvoj je vrlo velik...