Prekršaj na Belji, koji nije suđen, potencijalni žuti Rebiću, poništeni pogodak, pa kompenzacija na Rebiću, faul (kazneni udarac nije bio) na Mikiću i drugi žuti Rebiću, kasnije opomene, isključenje McKenne, produžetak od 13, a zapravo 18 minuta... Niska, budimo nježni, rubnih odluka Patrika Kolarića nakon derbija doista je iznimna.
- Da se ovo dogodi na nekoj utakmici Lige prvaka, Kolarića više nikad ne bi zvali. Mislim da je nakon utakmice trebao potražiti Bebeka u VAR-u i pitati zašto je do odluke da preispita poništeni gol uopće došlo - neslužbeno nam kaže bivši sudac.
U svakom slučaju, derbi je opet bio obilježen - zviždaljkom. Ovaj put Kolarićevom. Koja je polarizirala javnost. Jedni, oni plavi, vrište od bijesa zbog dubioznih odluka, drugi, oni bijeli, govore da je VAR, s Bebekom (!), spasio derbi.
Tko je u pravu, sigurni smo, riješit će kao i uvijek poslovično pravični Bertrand Layec, no bez uzimanja strana jasno je da se od Kolarića očekivalo puno više. Zauzeo je vrlo labilan kriterij, koji je poslije ispravljao, ali se u njemu gubio, donosio je doista dubiozne odluke, iritirao je aktere, umjesto da ih jasnim odlukama smiruje, što je konačno cijelu konfuziju nakon gola Hajduka dovelo u gotovo anarhiju s kartonima i isključenjima ljudi s klupe, što je samo pojačavalo dojam izgubljenosti.
Dugo slušamo o napretku hrvatskih sudaca, eto i izlascima na europsku scenu, a onda ipak dočekamo derbi u kojem ti isti ne mogu odgovoriti standardu i pritisku. Derbi u Maksimiru, na stranu Layec, dokaz je da hrvatsko suđenje i dalje ima problema.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....